U DOKUMENTARNOM filmu "Tragovi", sedam žena iz Ukrajine progovara o iskustvima nezamislive okrutnosti i nasilja koje su pretrpjele od strane ruskih vojnika. Film, koji je premijerno prikazan na Berlinaleu u programu Panorama, donosi priču o strašnoj stvarnosti žena u ruskom zarobljeništvu i pod okupacijom, ali i o njihovoj neslomljivoj snazi kojom su bol pretvorile u nadu i zajedništvo, piše Euronews.

Tragovi koje je ostavio rat

U ukrajinskom veleposlanstvu u Berlinu zavladao je muk kada je počeo trailer za dokumentarac. U prvom redu sjedilo je sedam protagonistica, žena koje svjedoče o nasilju doživljenom u ruskom zarobljeništvu.

Publika je pozorno slušala Irynu dok je govorila o zatočeništvu, zlostavljanju i borbi za očuvanje dostojanstva. U toploj i sigurnoj dvorani u središtu Berlina, opise nasilja bilo je teško pojmiti, no za Irynu oni su dio njezine stvarnosti. Preživjela je, a s njom i sjećanja na sve što je prošla.

"Prijetili su da će mi silovati sina i rekli da ljudi poput nas ne bi trebali postojati", rekla je druga žena u traileru. "A tek nakon toga ubit ću te zajedno s ovim djetetom. Vrijeme je stalo."

Događaj je organiziran povodom pokretanja kampanje društvenog utjecaja filma "Tragovi". U veleposlanstvu su se okupili predstavnici civilnog društva, predstavnik UN-a i ukrajinski veleposlanik Oleksij Makeiev. Većina uzvanika bile su žene. Kampanjom se želi skrenuti pozornost na sudbinu zatočenih i zlostavljanih Ukrajinaca te zahtijevati političke i pravne posljedice.

Portret sedam žena: "Žrtvuju svoju privatnost"

U filmu, Iryna nas vodi kroz svoju sudbinu i sudbine još šest žena u ruskom zatočeništvu. Preživjele su mučenje, seksualno i druge oblike nasilja - ratne zločine koje su navodno počinili ruski vojnici. Irynu prati dokumentaristica Alisa Kovalenko, koja je i sama preživjela seksualno nasilje od strane ruskih vojnika.

Redateljica se borila protiv okupacije Krima 2014. godine i sama je iskusila rusko zarobljeništvo. "Iskreno, nisam željela snimiti ovaj film. Jednostavno sam osjećala da to moram učiniti", kaže Kovalenko za Euronews. "Znala sam da će biti jako, jako teško. Da ću patiti. Ali znala sam zašto to radim. Vrijedilo je."

Prema njezinim riječima, ove su žene morale podnijeti još jednu žrtvu. "Žrtvuju svoju privatnost. Ali znaju zašto su to učinile. Zato što govore i u ime onih koje još uvijek šute", rekla je Kovalenko.

Film je svjedočanstvo dostojanstva, solidarnosti i zajedničke borbe za pravdu i sestrinstvo. Redateljica ističe kako su Iryna i ostale žene uspjele svoju bol pretvoriti u snagu. "Stoga vjerujem da ovaj film može potaknuti empatiju, aktivnu empatiju koju prati djelovanje", dodala je.

"O ovome sam progovorila tek nakon pet godina"

Malo je žena javno istupilo sa svojom pričom. Iryna je dio udruge SEMA Ukrajina, koja potiče žene da međusobno podijele svoja iskustva. "Trebale su mi godine da skupim tu snagu", rekla je za Euronews. "O tome sam prvi put progovorila pet godina nakon svog iskustva, i nije bilo lako."

Njezin je cilj dokumentirati rusku upotrebu seksualnog nasilja nad ženama kao ratnog oružja, zbog čega je snimila razgovore sa šest drugih žena. Tijekom filma gledatelj ne samo da saznaje o njihovim teškim iskustvima, već osjeća i snagu njihove zajednice i međusobne podrške. "Ovo će biti naša mala pobjeda. I još jednom, ovo će biti dokaz da pravda postoji", kaže Iryna o filmu i kampanji.

U filmu nema eksplicitnih prikaza nasilja. Umjesto toga, žene se vraćaju u svoje nekadašnje domove, od kojih su neki bombardirani i uništeni, kako bi ispričale svoje priče. Zatiču zidove s desecima rupa od metaka, dijelove krovova koji nedostaju i vrtove pune mina. U jednoj sceni, u daljini se vidi vatra, čuje se pucnjava, a zatim se oglašava sirena. Neki su se gledatelji trgnuli.

Alisa Kovalenko namjerno je izbjegla snimanje intervjua kamerom. "Odlučila sam da neću snimati žene, već samo zabilježiti zvuk", objasnila je. Veća je vjerojatnost da ćete izgraditi povjerenje "kada razgovarate s osobom, kada je gledate u oči, a niste iza kamere".

Dok je boravila u regiji Herson radi intervjua, posvuda je vidjela tragove rata. "Bila su tu minska polja, goruća polja, uništene kuće, ali i ranjeni ljudi." Ipak, željela je prikazati i one rane koje nisu vidljive na prvi pogled, poput sjećanja žena na nasilje koje su preživjele.

Nastavak borbe kao dokaz da je neprijatelj poražen

Cilj nije bio samo snimiti dokumentarac, već i razotkriti moguće ruske ratne zločine. Iryna, Kovalenko i ostale žene ne žele samo da svijet zna što su ruski vojnici učinili. One stoje u ukrajinskom veleposlanstvu u Njemačkoj i koriste platformu Berlinalea kako bi osigurale da poruka njihovog filma bude tek početak.

"Najbolji način za prevladavanje traume je gledati naprijed. Bilo mi je jako važno ne dopustiti im da me unesreće", kaže jedna žena u foršpanu. "Ovo je moje oružje koje sam mogla dati drugim ženama. Činjenica da su to prebrodile najbolji je dokaz da je neprijatelj poražen."

Na marginama Berlinalea, brojni predstavnici civilnog društva u veleposlanstvu podržali su inicijativu žena pod nazivom SEMA, koja se bori protiv seksualnog nasilja kao ratnog oružja i pruža podršku žrtvama. Organizacija zahtijeva priznanje da Rusija koristi seksualno i rodno uvjetovano nasilje kao ratno oružje te nudi financijsku i psihološku pomoć pogođenima.

Priznavanje sustavnog nasilja kao ratnog zločina

Na kraju dokumentarca navodi se da bi Rusija trebala biti stavljena na UN-ovu "listu srama". Ujedinjeni narodi imaju vlastitu definiciju seksualnog nasilja povezanog sa sukobom (CRSV). Prema najnovijem izvješću UN-a za 2023. godinu, u Ukrajini je zabilježeno 85 slučajeva takvog nasilja nad civilima i ratnim zarobljenicima, usmjerenog podjednako protiv muškaraca i žena.

"U većini dokumentiranih slučajeva koji uključuju odrasle muške žrtve, seksualno nasilje korišteno je kao metoda mučenja tijekom njihovog zatočeništva od strane ruskih oružanih snaga i policijskih agencija", stoji u izvješću. Navodno je i ukrajinska strana pokrenula 10 takvih slučajeva, koji se kreću od prijetnji nasiljem do pogubljenja. Udruga SEMA Ukrajina pretpostavlja da je broj neprijavljenih slučajeva ruskog seksualnog nasilja u sukobu visok.

"Ovo nije dokumentarac o kojem će ljudi pričati. Mnogi radije okreću glavu", rekao je ukrajinski veleposlanik Oleksij Makeiev. Za njega je zajedništvo ukrajinskih žena i "ova potraga za istinom" sastavni dio "ukrajinske otpornosti".

"Ukrajinci danas mogu biti dobar primjer kako društvo funkcionira, kako se brani demokracija i što zapravo znače europske vrijednosti koje su temelj naše svijesti u Europi", nastavio je Makeiev. I svjetska premijera filma i predstavljanje kampanje u ukrajinskom veleposlanstvu ostavili su publiku s osjećajem nade i snage. Način na koji su se žene uzdigle iz okrutnih sjećanja i stale rame uz rame na berlinskim pozornicama pokazuje i kreativnu snagu koja je iz toga proizašla. Svoje glasove vide kao mač protiv nasilja ruskih vojnika.