INDIJSKI ministar unutarnjih poslova je podnio ostavku, a jedini preživjeli napadač na Mumbai iznosi detalje plana akcije koji je bio još krvaviji od realizacije.

21-godišnji Azam Amir Qasab, kojega su sigurnosne kamere snimile kako puca u masu na željezničkoj postaji Chhatrapati Shivaji, u bolnici je snagama sigurnosti ispričao kako je zajedno sa svojim drugovima u Mumbai došao iz Pakistana, odnosno kako je napad planiran i pažljivo pripreman šest mjeseci.

Prema njegovim riječima, samo dio napadača je u Mumbai došao brodom. Drugi dio je već bio u gradu i pažljivo izviđao potencijalne mete, odnosno pripremao skrovišta eksploziva, oružja i streljiva.

Qasab je istražiteljima priznao da je član Lashkar-e-Toiba, pakistanske islamističke paravojne formacije poznate po bliskosti s obavještajnom službom ISI, a koju je godine 2002. tadašnji predsjednik Pervez Musharraf zabranio pod američkim pritiskom.

Napadači su pet mjeseci bili podvrgavani intenzivnoj vojnoj obuci u pakistanskom dijelu Kašmira, a kasnije su došli u Mumbai kako bi određeno vrijeme izviđali teren.

"Dajte mi infuziju, ne želim umrijeti"

Na misiju su krenuli 21. studenog iz Pakistana. Ispočetka nisu bili naoružani, ali su imali Blackberryje koji su im služili za međusobnu komunikaciju. Potom su dobili oružje, a blizu morske granice Indije i Pakistana su oteli ribaricu. Pretpostavlja se da je posada ribarice pobijena, s obzirom da su indijske vlasti naknadno pronašle truplo kojem je odrubljena glava.

23. studenog su na prijevaru zaklali jednog časnika indijske Obalske straže, a drugog natjerali da im pomogne stići do odredišta kraj Mumbaija.

U srijedu uvečer su se iskrcali i podijelili u grupe - četvorica su krenula u hotel Taj, dvojica u restoran Leopold, dvojica prema Židovskom centru, a dvojica, među kojima i Qasab, prema željezničkoj postaji. Na željezničkoj postaji su Qasab i njegov prijatelj Ismail otvorili vatru iz automatskog oružja, ubili desetke ljudi, a potom oteli policijsko vozilo iz kojeg su nasumce pucali po prolaznicima.

Qasab i Ismail su kasnije pogođeni u okršaju s policiojom. Qasab je ranjen, ali se pravio mrtvima, dok je Ismail poginuo. Međutim, kada je u bolnici kraj sebe vidio Ismailovo raskomadano truplo, bolničarima je rekao "Dajte mi infuziju, ne želim umrijeti".

Qasaba su nakon toga intenzivno ispitivali policijski službenici. Ispričao im je kako je plan bio da se u hotelima i drugim objektima uzmu taoci kako bi se što više usporila policijska reakcija, a da je krajnji cilj bio izazvati eksplozije sa što više žrtava.

Planeri napada su se nadali kako će uspjeti srušiti dupkom pune hotele Taj i Triton Oberoi, te tako izazvati smrt 5000 ljudi, odnosno gotovo dva puta više nego u napadima na New York 11. rujna 2001. godine.

Srećom, ispostavilo se da su potcijenili umijeće graditelja luksuznih hotela, te količina eksploziva donesenih u hotel nije bila dovoljna da izazove njihov kolaps, odnosno krvoproliće kakvom su se nadali. Dosada je poznato da su ubijene 174 osobe - nešto manje nego što su navodile ranije procjene - ali indijske vlasti upozoravaju da bi broj mogao porasti kada se detaljno pregledaju hoteli.

Indijski ministar unutarnjih poslova podnio ostavku

Napad je imao i svoje prve političke žrtve, a jedna od njih je i Shivraj Patil, indijski ministar unutarnjih poslova koji je premijeru Manmohanu Singhu poslao pismo u kojem preuzima "moralnu odgovornost za propuste sigurnosnih službi" i podnosi ostavku.

U međuvremenu se susjedni Pakistan - na kojeg su indijske vlasti upirale prstom kao pomagače terorista - brani od optužbi. Postoje špekulacije kako je Al Kaida napad organizirala upravo zato da bi izazvala napetosti u odnosima dvije nuklearne sile koje su posljednji put ratovale 1999. godine.

Ukoliko bi Indija mobilizirala svoje vojne snage, Pakistan bi bio prisiljen svoje koncentrirati na indijskoj granici, što znači da ne bi imao čime ratovati protiv Al Kaidinih sljedbenika i talibana na pakistansko-afganistanskoj granici.

D.A.

Foto: zeenews.com/mumbaimirror.com