IRANSKA revolucija 1979. godine, poznata i kao Islamska revolucija, bila je jedan od najvažnijih političkih preokreta u modernoj povijesti Irana. Revolucija je dovela do svrgavanja šaha Mohammada Reze Pahlavija i uspostave Islamske Republike pod vodstvom ajatolaha Ruhollaha Homeinija. Ova duboka promjena u političkom, društvenom i vjerskom životu zemlje ostavila je trajan trag, kako unutar Irana, tako i na globalnoj sceni.

Kako je došlo do revolucije?

Revoluciji su prethodile godine rastućeg nezadovoljstva stanovništva. Iako je šah provodio modernizacijske reforme poznate kao Bijela revolucija, njegova autoritarna vladavina, povezanost sa Zapadom, osobito Sjedinjenim Američkim Državama, te brutalnost njegove tajne policije SAVAK izazvali su široko nepovjerenje.

Ekonomski rast nije bio ravnomjerno raspodijeljen, a mnogi Iranci osjećali su da se gubi njihova tradicionalna i vjerska kultura pod pritiskom sekularizacije i zapadnog utjecaja. U takvom ozračju pojavila se snažna opozicija, u kojoj su sudjelovali i ljevičarski intelektualci, studenti i vjerski vođe.

Ajatolah Homeini, šijitski klerik u egzilu, postao je simbol tog otpora. Iako je fizički bio udaljen od zemlje, njegove propovijedi i poruke širile su se kroz kasete i pisma, dodatno potičući bunt. Nemiri su eskalirali početkom 1978. godine, kada su masovni prosvjedi i štrajkovi zahvatili sve veće iranske gradove. Vlasti su pokušavale ugušiti pobunu silom, ali su represivne mjere samo dodatno potpirivale gnjev naroda.

Homeinija dočekali milijuni

U siječnju 1979. šah napušta Iran pod izlikom odlaska na liječenje, a mjesec dana kasnije, 1. veljače, Homeini se vraća iz egzila u Teheran, gdje ga dočekuje više milijuna ljudi. Ubrzo nakon toga dolazi do potpunog sloma monarhije.

Ključni trenutak dogodio se krajem ožujka, kada je, 30. i 31. ožujka 1979., održan referendum na kojem su građani odgovarali na pitanje žele li da Iran postane Islamska Republika. Prema službenim podacima, više od 98 % birača izjasnilo se za uspostavu nove vlasti. Na temelju rezultata referenduma, 1. travnja 1979. Iran je službeno proglašen Islamskom Republikom, a taj se datum i danas obilježava kao državni praznik – Dan Islamske Republike.

Posljedice revolucije bile su dalekosežne. Uspostavljena je teokratska vlast, s ajatolahom Homeinijem kao vrhovnim vođom i najvišim autoritetom u zemlji. Iran je radikalno prekinuo veze sa Zapadom, a kulminacija neprijateljstva bila je zauzimanje američkog veleposlanstva u Teheranu i talačka kriza, tijekom koje su iranski studenti držali 52 Amerikanca zatočena 444 dana.

U unutarnjoj politici uvedena su stroga islamska pravila, uključujući obvezno pokrivanje žena, segregaciju spolova i snažnu kontrolu nad medijima i javnim životom. Položaj žena bio je ograničen u mnogim aspektima, premda su zadržale pravo na obrazovanje i određene društvene uloge.

Revolucija je snažno utjecala i na regiju. Iran je postao uzor mnogim islamističkim pokretima diljem Bliskog istoka, ali je i ušao u napetosti sa susjednim državama, posebice Irakom, što je dovelo do izbijanja iransko-iračkog rata 1980. godine, koji je trajao osam godina i donio ogromne ljudske i materijalne gubitke.

Iranska revolucija iz 1979. ostaje povijesni trenutak koji je oblikovao ne samo sudbinu jedne zemlje, nego i globalni odnos prema političkom islamu, geopolitičkom poretku na Bliskom istoku i ulozi religije u suvremenim državama. I danas, gotovo pola stoljeća kasnije, posljedice te revolucije osjećaju se u unutarnjoj politici Irana i njegovim odnosima sa svijetom.