SPENCER T. Hakimian, osnivač i glavni investicijski direktor hedge fonda Tolou Capital Management, na platformi X na zanimljiv je način komentirao trgovinski rat SAD-a i Kine.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Postavio je pitanje čije društvo ima veću toleranciju na kratkoročne ekonomske poteškoće: američko ili kinesko? Njegova objava ne imenuje izravno predsjednike, ali je jasno da se odnosi na Donalda Trumpa i Xi Jinpinga.

"Tko ima veću toleranciju na kratkoročnu ekonomsku bol?

Osoba A:

• Vlada demokratskim društvom ovisnim o potrošnji, s nultom tolerancijom na inflaciju
• Suočit će se s trenutnim nestašicama i rastom cijena
• Nema nikakve kapacitete da izgubljeni uvoz zamijeni domaćom proizvodnjom u kratkom roku
• Vodi ekonomski rat s gotovo cijelim svijetom istovremeno

Osoba B:

• Vlada autokratskom diktaturom u kojoj nije dopušteno nikakvo neslaganje
• Nadgleda društvo koje vjeruje u osobnu žrtvu za dobrobit domovine
• Pokušava potaknuti domaću potrošnju i može lako stimulirati građane da kupe robu koja bi inače išla u izvoz
• Vodi ekonomski rat s jednom jedinom državom

Odgovorite iskreno", stoji u objavi.

Trump prijeti carinama većima od 100%, Kina ne popušta

Podsjetimo, predsjednik SAD-a jučer je zaprijetio s dodatnih 50% carina na kinesku robu, povrh 34% najavljenih prošlog tjedna i ranijih 20% iz Trumpova prvog mandata. Ukupno bi carine mogle prijeći i 100%, što bi, prema ocjeni brojnih analitičara, trgovinu između dviju velesila učinilo neodrživom.

Dok mnoge zemlje traže dogovor s Washingtonom, Kina zasad odbija popustiti, najavljujući vlastite protumjere - od vlastitih carina i izvoznih ograničenja do moguće zabrane holivudskih filmova prekida suradnje u borbi protiv krijumčarenja fentanila. Sinoć je kinesko ministarstvo trgovine poručilo da je "spremno na borbu do kraja". 

>> Kako će Kina odgovoriti Trumpu? Jedan potez mogao bi ga razbjesniti

Hakimian je ranije kritizirao Trumpovu trgovinsku politiku, upozoravajući da inflacija i šok za potrošače u SAD-u mogu imati jači politički efekt nego gubici koje bi pretrpjela autokratska, centralizirana Kina.