​SVETLANA Alilujeva, rođena 28. veljače 1926. u Moskvi, bila je jedina kći sovjetskog vođe Josifa Staljina i njegove druge supruge, Nadežde Alilujeve. Njezin život obilježile su obiteljske tragedije, politička previranja i osobne transformacije koje su je dovele do međunarodne pozornosti.​

Rani život i obiteljske tragedije

Svetlanina majka, Nadežda, počinila je samoubojstvo 1932. godine, kada je Svetlana imala samo šest godina. Ova tragedija duboko je utjecala na njezino djetinjstvo i odnos s ocem, koji je bio poznat po svojoj hladnoći i distanci. Unatoč tome, Svetlana je bila poznata kao "Staljinova mala princeza" i uživala je određene privilegije tijekom odrastanja.​

Obrazovanje i rani odnosi

Studirala je povijest i političku misao, iako je njezina prava strast bila književnost i pisanje. U dobi od 16 godina zaljubila se u Alekseja Kaplera, sovjetskog filmaša židovskog podrijetla, što je njezin otac strogo osudio. Kapler je zbog njihove veze bio osuđen na pet godina egzila u Vorkuti, što je ostavilo dubok trag na Svetlani.​

Brakovi i djeca

Svetlana je tijekom života imala nekoliko brakova. Njezin prvi suprug bio je Grigorij Morozov, s kojim je imala sina Iosifa. Kasnije se udala za Jurija Ždanova, sina Staljinovog bliskog suradnika Andreja Ždanova, s kojim je dobila kćer Jekaterinu. Nakon toga, imala je kratkotrajni brak s Ivanom Svanidzeom, nećakom prve Staljinove supruge. Njezin posljednji suprug bio je američki arhitekt William Wesley Peters, s kojim je imala kćer Olgu.​

Prebjeg u Sjedinjene Američke Države

Dana 6. ožujka 1967., tijekom službenog putovanja u Indiji, Svetlana je zatražila politički azil u američkoj ambasadi u New Delhiju. 

Svetlana je boravila u New Delhiju početkom 1967. godine kako bi ispunila posljednju želju svog partnera, indijskog komunističkog intelektualca Braješa Singha. Njihova veza započela je 1963. godine u Moskvi, gdje su se upoznali tijekom zajedničkog boravka u bolnici. 

Iako su željeli ozakoniti svoju vezu, sovjetske vlasti nisu im dopustile brak s obzirom na tadašnje zakone koji su ograničavali brakove s strancima. Nakon Singhove smrti 1966. godine, Svetlana je dobila dopuštenje sovjetskih vlasti da otputuje u Indiju kako bi predala njegov pepeo obitelji i sudjelovala u obredima na rijeci Ganges. ​

Tijekom boravka u Indiji, Svetlana je bila duboko dirnuta lokalnom kulturom i gostoprimstvom Singhove obitelji. Nakon što su joj sovjetske vlasti odbile zahtjev da ostane u Indiji, 6. ožujka 1967. godine, odlučila je potražiti politički azil u američkoj ambasadi u New Delhiju. 

Ovaj potez izazvao je međunarodnu senzaciju, jer je kći jednog od najmoćnijih svjetskih lidera odlučila napustiti Sovjetski Savez. Nakon što joj je odobren azil, preselila se u Sjedinjene Američke Države, gdje je postala američka državljanka i promijenila ime u Lana Peters. ​

Literarna karijera i kasniji život

U Americi je objavila memoare "Dvadeset pisama prijatelju" (1967.), u kojima je opisala svoj život kao Staljinove kćeri. Njezina druga knjiga, "Samo jedna godina" (1969.), detaljno je opisala događaje vezane uz njezin prebjeg. Tijekom godina, Svetlana je živjela u različitim dijelovima Sjedinjenih Država i Europe, uključujući Englesku i Švicarsku. Godine 1984. vratila se u Sovjetski Savez, gdje joj je vraćeno sovjetsko državljanstvo, ali je ubrzo ponovno napustila zemlju, razočarana političkom situacijom.​

Svetlana Alilujeva preminula je 22. studenog 2011. u Richland Centeru, Wisconsin, u dobi od 85 godina. Njezin život bio je obilježen stalnom potragom za identitetom i slobodom, daleko od sjene njezina oca i sovjetskog naslijeđa. ​

Svetlanina priča ostaje fascinantan primjer osobne hrabrosti i složenosti života unutar i izvan sovjetskog režima.