Potopljena Lusitania

LUSITANIA, britanski putnički brod u vlasništvu Cunard Linea, potopljen je 7. svibnja 1915. godine tijekom Prvog svjetskog rata, što je imalo značajne posljedice na međunarodne odnose i javno mnijenje. Ovaj događaj, koji je rezultirao gubitkom gotovo 1.200 života, ostao je upamćen kao jedan od ključnih trenutaka koji su utjecali na ulazak Sjedinjenih Američkih Država u rat.
Lusitania je bila luksuzni oceanski brod, poznat po svojoj brzini i raskoši. Porinuta 1906. godine, bila je jedan od najvećih i najbržih brodova svog vremena, konkurirajući njemačkim linijskim brodovima. Tijekom Prvog svjetskog rata, Velika Britanija koristila je civilne brodove poput Lusitanije za prijevoz putnika, ali i tereta, uključujući vojnu opremu, što ih je činilo potencijalnim metama njemačkih podmornica.
Njemačka je 1915. godine proglasila vode oko Britanskih otoka ratnom zonom, upozoravajući da će napadati sve brodove, uključujući neutralne, koji ulaze u to područje. Iako je Lusitania plovila pod britanskom zastavom, na brodu su bili putnici iz raznih zemalja, uključujući značajan broj Amerikanaca, što je dodatno zakompliciralo situaciju.
Potapanje broda
Lusitania je isplovila iz New Yorka 1. svibnja 1915. prema Liverpoolu, noseći 1.959 putnika i članova posade. Unatoč njemačkim upozorenjima objavljenim u američkim novinama prije polaska, brod je nastavio putovanje. Dana 7. svibnja, oko 14:10, njemačka podmornica U-20, pod zapovjedništvom Waltera Schwiegera, ispalila je torpedo na Lusitaniju dok je plovila oko 11 milja od obale Irske, blizu rta Old Head of Kinsale.
Torpedo je pogodio desni bok broda, izazvavši snažnu eksploziju, koju je ubrzo pratila druga, jača eksplozija. Uzrok druge eksplozije ostao je predmet rasprava; neke teorije sugeriraju detonaciju streljiva ili ugljene prašine u teretnom prostoru. Brod se počeo naglo naginjati na desnu stranu i potonuo je za samo 18 minuta, što je ostavilo malo vremena za evakuaciju.
Posljedice
Od 1.959 ljudi na brodu, preživjelo je samo 761. Među žrtvama bilo je 128 Amerikanaca, što je izazvalo bijes u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako SAD nisu odmah ušle u rat, potapanje Lusitanije značajno je promijenilo javno mnijenje, pojačavajući antinjemačke osjećaje. Njemačka je pravdala napad tvrdeći da je Lusitania prevozila vojni teret, što je kasnije potvrđeno otkrićem streljiva u brodskim zapisima, no to nije umanjilo osudu međunarodne zajednice.
Potapanje je dovelo do privremenog pooštravanja njemačke podmorničke politike jer su se bojali daljnje eskalacije s neutralnim zemljama, posebno SAD-om. Ipak, nastavak neograničenog podmorničkog rata 1917. godine konačno je pridonio američkom ulasku u rat.
