IAKO nije do kraja razjašnjeno što su na Aljasci dogovorili američki i ruski predsjednik, ovih dana se nastavljaju dinamične diplomatske aktivnosti. Nakon susreta dvojice predsjednika na Aljasci, u Washington su došli ukrajinski predsjednik te čelnici europskih zemalja sa svojim delegacijama. Sam predsjednik Trump je više puta potvrdio da se s ruskim kolegom uglavnom složio oko mirovnog sporazuma koji je američki predsjednik predstavio Europi i Ukrajini.

Zamišljeno je da se, ukoliko Europa i Ukrajina prihvate nacrt sporazuma, organizira trilateralni sastanak na kojem bi sudjelovali predsjednici Trump, Putin i Zelenski. Dakle, ako je suditi prema pisanjima i onome što se može iščitati iz izjava visokih političkih dužnosnika, dolaze odlučujući dani koji bi mogli odrediti budućnost Ukrajine, Rusije i Europe, a imat će i ogroman utjecaj na geopolitičku situaciju diljem svijeta.

Ključne točke

Ono što je dosad jasno jest da trenutno Rusija "diktira" uvjete. Moskva prije svega inzistira na trajnom rješenju, odnosno odbija primirje, već želi sveobuhvatni mirovni sporazum. Europa i Ukrajina su dosad bili isključivo suprotnog stava. Budući da je to polazišna točka, vrlo je teško naći kompromis ako obje strane inzistiraju na svom stavu. U tom smislu, zadnje izjave europskih zemalja nakon sastanka na Aljasci nisu uključivale spominjanje tog zahtjeva. Osim toga, iz Kijeva se sve manje čuje inzistiranje na primirju. Zasad nije jasno jesu li Europa i Ukrajina odustali od toga zahtjeva (koji bi za Ukrajinu trebao biti vrlo važan, a što će biti razloženo u daljnjem tekstu) ili se samo napravila "pauza" do sastanka u Washingtonu.

Dalje, dolazi se do točke koja je vrlo špekulativna. Naime, prema pisanjima iz medija, ali i prema komunikaciji nekih političara, poput ukrajinskog predsjednika, navodi se da je od Kijeva traženo da Ruskoj Federaciji prepusti Donbas, odnosno da ukrajinska vojska izađe iz te regije. Osim što je to vrlo sporna točka s vojne strane, jer je Ukrajina uložila strašno puno truda, novca i resursa za gradnju vojnih utvrda i svega vezanog za to, problematično je i u ustavno-pravnoj kategoriji. Vraćajući se na početak teksta, Ukrajina bi morala provesti referendum o Ustavu. Kako bi provela referendum, potrebno je ukinuti izvanredno stanje. Kako bi Kijev ukinuo izvanredno stanje, potrebno je proglasiti primirje, a Moskva inzistira na mirovnom planu, a ne na primirju. Naravno, Ukrajini se može kroz točke u ugovoru omogućiti da to izvede bez narušavanja svojih zakona, međutim vojni aspekt je tu iznimno važan.

Garancije

Dakle, Ukrajina bi trebala predati, vojno gledano, najutvrđeniji i najbitniji dio svog teritorija kako bi postigla mir. Tu se naravno poteže pitanje, pod koju cijenu. Ono što se navodi u medijima jest da bi se Ruska Federacija trebala u tom ugovoru obvezati da neće napadati Ukrajinu, ali niti neku drugu europsku zemlju. Dodatno, Ukrajina bi trebala dobiti druga sigurnosna jamstva koja ne bi smetala Kremlju. Jasno je da je Moskvi neprihvatljivo da Ukrajina postane član NATO saveza, ali se spominje nekakav ugovor koji bi Ukrajina imala s članicama NATO saveza, a koji bi prema pisanjima bio sličan članku 5. NATO saveza i što bi bilo prihvatljivo za Moskvu.

Talijanska premijerka Meloni je dala do znanja da predsjednik Trump podržava njezinu ideju da se Ukrajini daju takve garancije koje bi podsjećale na članak 5. NATO saveza. Do sada su SAD odbijale davati takvo što zbog straha od sukoba s Rusijom. Također, što je vrlo znakovito, nema informacija o tome traži li Moskva i dalje smanjenje ukrajinske vojske, što je bio jedan od uvjeta prilikom pregovora u Istanbulu 2022. godine. Dakle, ono što je zanimljivo, ukoliko su pisanja istinita, i Moskva i Washington su u tom kontekstu spremni surađivati i učiniti kompromis oko nečeg gdje su bili prilično "tvrdi" ili "oprezni". Ipak, taj dio oko garancija je možda i najviše nejasan i praktički nema nikakvih konkretnih informacija.

Sankcije

Iduće je pitanje sankcija, zbog toga je Washingtonu vrlo bitna suradnja s europskim zemljama. Nije jasno što je obećano ili dogovoreno s Kremljom, ali se gotovo sigurno raspravljalo o ukidanju nekih sankcija. Washington može ukinuti neke od sankcija i to može biti određeni bilateralan dogovor koji se može "provući" kroz sporazum, ali Kremlju treba i ukidanje barem dijela sankcija od strane EU. Pogotovo onih koje otežavaju prodaju plina i naftnih derivata. Tu ponovno nema nekih konkretnih informacija, ali je također znakovito da se o tome ne priča ni pozitivno ni negativno, što znači da je moguće da se razmatra neka od opcija.

Kijev odbio plan

Ono što je bilo očekivano nakon prvih reakcija sastanka na Aljasci, Kijev je rezolutno odbio plan, iako on nije bio dostupan u javnosti, osim što su "procurili" neki detalji. Međutim, malo tko je i vjerovao u suprotno. Jasno da ni Kijev ni EU ne žele na prvu prihvatiti plan, već pokušati promijeniti neke točke i "natjerati" predstavnike SAD-a i Rusije da naprave novu iteraciju sastanka kako bi se postigli uvjeti koji bi bili bliži početnim uvjetima Kijeva.

Tu je sada ključno koliko SAD ima "strpljenja", ali i prostora za manipulaciju. Činjenica je da se SAD ne nalazi u dobroj situaciji. S jedne strane mora pokazati "gard" prema drugoj globalnoj sili kao što je Rusija (koja je i dalje globalna sila, bez obzira na sve), a s druge strane mora "natjerati" svog partnera da pristane na neželjene uvjete.

Što očekivati?

Na Rusiju SAD može povećati pritisak uvođenjem novih sankcija (koje bi bile problem i SAD-u) te pojačavanjem slanja vojne pomoći Ukrajini, a pritisak na Ukrajinu da pristane na sporazum bi trebao ići drugim putem: omekšavanjem odnosa SAD-a i Rusije te zaustavljanjem slanja vojne pomoći. Međutim, nijedno od toga nije garancija prekida rata. Dodatno, pritiskom na Rusiju SAD bi pogoršavao i svoj ionako zategnut odnos s Kinom, ali i s Indijom, dok bi pritiskom na Ukrajinu pogoršao odnos s EU.

Tu je i stav EU bitan. Nije jasno na kojim pozicijama sada stoje zemlje EU. Jesu li zemlje EU spremne podržati Ukrajinu u slučaju jačeg pritiska SAD-a na Ukrajinu? Može li se EU usuditi ići protiv Washingtona ili će ići u smjeru da pokuša nagovoriti Kijev da prihvati uvjete sastanka s Aljaske?

Dalje, što će biti sa sigurnosnim garancijama? Predsjednik Zelenski je otprilike dao do znanja da je Ukrajina spremna prihvatiti teritorijalne gubitke u zamjenu za članstvo u NATO-u ili garancije koje bi bile slične članku 5. NATO saveza. Osim toga, takva jamstva pomogla bi Kijevu da se ukrajinskom društvu predstave uvjeti za završetak rata kao pozitivni. Što se tiče ukrajinskog predsjednika, osim što je to veoma važno pitanje za sigurnost zemlje, također je vrlo važno pitanje i za unutarnju političku situaciju.

Unutarnja situacija u Ukrajini također je faktor koji ne treba zanemariti. Nedavni prosvjedi su pokazali da je situacija u Ukrajini daleko od idealne, čak štoviše, vrlo su velike napetosti u društvu. Stoga nije zanemariva činjenica ako je moguće da dođe do prosvjeda ili nereda ukoliko se pregovori završe nepovoljno, a rat se nastavi. Značajan dio vojnika i građana želi i očekuje da rat što prije stane.

U svakom slučaju, dolaze odlučujući dani koji mogu otvoriti put kakvom-takvom miru u Ukrajini ili nastaviti sa spiralom eskalacije u koju je zemlja uvučena više od tri godine. Hoće li se šansa za mogućnost završetka rata ostvariti, bit će poznato u bliskoj budućnosti.