“NEKI drugi kojima su puna usta Slavonije, koji o Slavoniji pjevaju i na Slavoniji zarađuju, nisu bili tu kad ih je Slavonija najviše trebala”, izjavila je 25. studenog predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na svečanom obilježavanju 30. obljetnice osnutka osječkog HDZ-a.

Kolinda je tako na domaćem terenu, u najvećem gradu Slavonije, napala svojeg protukandidata Miroslava Škoru, poznatog autora i pjevača domoljubnog hita “Ne dirajte mi ravnicu”, s kojim se bori za naklonost desnog glasačkog tijela. Predsjednica je aludirala na činjenicu da Škoro tijekom Domovinskog rata, iako u naponu mladenačke snage, nije bio na ratištu te je čak i dio rata proveo u SAD-u u koji se odselio krajem 1980-ih.

>> Kolinda kaže da Škoro nije bio tu kad ga je Slavonija trebala, odgovorio joj je

"Gdje si bio '91.?" je ključno pitanje za Kolindine i Škorine glasače

Za glasače na koje pucaju Kolinda i Škoro “gdje si bio ‘91.?” jedno je od ključnih političkih pitanja pa ne čudi što Kolinda po ovoj osnovi proziva Škoru.

On joj nije ostao dužan. 

"Očekujem da će narod prepoznati želju za promjenama, uzdam se u svoj narod, oduvijek sam slušao bilo svoga naroda, pisao pjesme koje sam pisao. Za razliku od nekih koji su uz ohlađeni pjenušac čekali da se generale uhiti, ja sam pjevao 'Sude mi'. Očekujem korektnu kampanju i na te razine se nemam nakanu spuštati, to je ispod granice moga i svakog ljudskog dostojanstva'', poručio je Škoro.

Bratoubilački rat na desnici

Znakovito je da ni Kolinda ni Škoro nisu direktno imenovali mete svojih žaoka, ali je ipak jasno na koga se odnose. To je valjda ta “korektna kampanja” koju Škoro spominje, iako je stvarnost takva da se između podržavatelja i kampanja ovo dvoje kandidata vodi već nesmiljeni “bratoubilački” rat jer sve ukazuje na to da će samo jedno od njih ići u drugi krug sa Zoranom Milanovićem. 

>> Bratoubilački rat na desnici između Škorinih i Kolindinih obožavatelja

Zabavno u tom sukobu je što Kolinda i Škoro govore manje-više istinu o onom drugom, dok vlastitu biografiju friziraju u skladu s potrebama trenutne kampanje. Kolinda je u pravu kada kaže da Škoro Slavoniju nije branio s puškom u rukama, već je na sentimentu prema Slavoniji izgradio karijeru i zaradio milijune, dok je Škoro u pravu kada kaže da je Kolinda kao Sanaderova ministrica nazdravila uhićenje tada odbjeglog generala Ante Gotovine, čije je privođenje bilo uvjet ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Ono što Kolinda zaboravlja je da je ona rat provela u kancelariji u Zagrebu pa nema nikakav moralni kapital da proziva nekog drugog, bez obzira što je tijekom Oluje fantazirala da uzme pušku u ruke i pridruži se toj vojno-redarstvenoj akciji, kako je ljetos izjavila na kninskoj tvrđavi.

Škoro se u HDZ-u najviše angažirao nakon uhićenja generala

Škoro pak Kolindu napada da je podržala uhićenje hrvatskih generala, a sam zaboravlja da je on u to vrijeme također bio član vladajućeg HDZ-a i da je 2007. na listi HDZ-a izabran za saborskog zastupnika. 

Posebno je smiješno da se za narodnog kandidata koji će se boriti protiv starih političkih elita nudi čovjeku čiji je dosadašnji javni angažman, kako društveni tako i ekonomski i politički, uvelike ovisio o HDZ-u kao dominantnoj političkoj snazi u državi. Od diplomatske pozicije u Mađarskoj sredinom devedesetih na koju ga je postavio Franjo Tuđman preko mjesta direktora Croatia Recordsa, koji je tada bio u državnom vlasništvu, do kandidature za gradonačelnika Osijeka ispred Sanaderovog HDZ-a, Škoro je cijelu svoju političku karijeru proveo u dubokom zagrljaju HDZ-a.

Dapače, najistaknutiju ulogu u HDZ-u imao je nakon hapšenja generala, posve svjestan da je podrška tome službena politika stranke, koju je pretvorila i u državnu politiku. 

Mučenik za nacionalnu stvar?

Vjerojatno je baš zbog toga Škoro kasnije pokušao da se prikaže mučenikom za nacionalnu stvar. 

Tako je prije dvije godine u Bujici tvrdio da je deset godina bio progonjen zbog pjesme “Sude mi”, koju je posvetio generalu Anti Gotovini.

“Bilo je vrlo neugodnih situacija, to sam opisao u svojoj knjizi ‘Stoput bih isto ponovno’ gdje sam rekao da ne poznajem generala Gotovinu i da sam ga sreo jednom u Zagrebu, posve slučajno… Bio sam član Zaklade za istinu o Domovinskom ratu kada to baš nije bilo popularno. Činio sam koliko sam mogao i koliko su mogli svi koji su vjerovali u nevinost hrvatskih generala.
Ne ulazim u nečiji pravni status, ali bilo bi vrlo loše za našu državu i njezine građane da se sveti čin stvaranja hrvatske države kriminalizira u bilo kojem obliku. Postupio sam prema svojoj savjesti i nije mi žao! Bilo je situacija u kojoj su nam govorili da prestanemo to raditi, branili su nam da izvodimo tu pjesmu, ali ja sam takav čovjek koji ju je onda još deset puta više izvodio! Sve bih stoput ponovio”, ponosno je rekao Škoro u Bujici 2017. godine.

U trenutku oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, Škoro se vozio ulicama Zagreba. Prisjetio se kako je stao i zaplakao od sreće. Kaže da su njegove pjesme “Sude mi” i “Svetinja” posvećene “svim hrvatskim generalima; i generalu Blaškiću, Markaču, Čermaku, svim generalima iz BiH koji su i dan danas u Haagu, uključujući šestorku, pa i svakom hrvatskom čovjeku koji je bio u situaciji da brani svoje svjedočenje ljubavi prema svojoj zemlji.” 

Spomenuti general Blaškić je pak u Haag izručen za vrijeme vladavine Franje Tuđmana kada je Škoro bio konzul u Pečuhu, a nije zabilježeno da je prosvjedovao zbog izručenja Blaškića, Kordića i drugih haških optuženika.

Licemjerje i konvertitstvo

U toj emisiji je Škoro nehotice prozvao i samoga sebe zbog enormnog licemjerja, oportunizma i konvertitstva.

“Žao mi je, kada su u pitanju ljudi koji su osporavali mene i moje ljude, da ne postoji način da se pusti isječak što su govorili prije deset godina, a što govore danas… Smatram to nedosljednim, svatko može postati konvertit, ali za to moraš ispovjediti svoje grijehe i moraš, brate, dobiti pokoru! Ako si pogriješio, daj nam da čujemo zašto?! Kao vjernici ćemo oprostiti, ali kako ćemo oprostiti ako ne znamo što si napravio”, rekao je Škoro, naoko nesvjestan da govori i o sebi. 

Škoro je pjevao progoniteljima hrvatskih generala

Općepoznato je da je Škoro pjevao u kampanjama HDZ-a i za Ivu Sanadera i za Jadranku Kosor i za Tomislava Karamarka te je stranačku iskaznicu vratio tek u vrijeme Karamarkove ere. Nije mu smetalo pjevati za dvojicu predsjednika HDZ-a, Sanadera i Karamarka, koji su u političkom i operativnom smislu bili ključne osobe u uhićenju Gotovine i izručenja hrvatskih generala Haagu.

Zaključno se može reći da je točno kako je Kolinda uhićenje hrvatskih generala dočekala uz pjenušac te da je Miroslav Škoro pjevao “Sude mi”. Pjevao je tu pjesmu i na skupovima HDZ-a, u službi baš onih ljudi koji su uhitili generala.

Ukratko, teško je reći tko je u ovoj priči licemjerniji, Kolinda Grabar-Kitarović ili Miroslav Škoro. Što vi mislite? Recite nam u anketi!

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.