POSAO izvršitelja smrtne kazne ne oglašava se u lokalnim oglasnicima. Djeca ne sanjaju o tome kad razmišljaju čime bi se željela baviti kad odrastu i nitko ne ide u školu za to zanimanje. Kako onda netko postane krvnik u SAD-u i tko su zapravo ti ljudi?

Ne znamo i uglavnom ne možemo znati tko točno stoji iza egzekucija, piše Guardian. Zakoni o tajnosti ih skrivaju, no sudski spisi i istraživačko novinarstvo ipak su otkrili identitete nekolicine izvršitelja.

Glavni izvršitelj pogubljenja u Missouriju od 1995. do 2006. bio je dr. Alan Doerhoff. Odgovoran je za 54 od ukupno 65 egzekucija u toj državi između 1976. i 2006. godine. Nije on ubrizgavao otrov, to su radili zatvorski čuvari bez medicinske obuke, ali se brinuo za sve ostalo. "Nitko nikad neće izvršiti toliko pogubljenja kao ja", rekao je jednom prilikom.

Njegov identitet otkrio je odvjetnik jednog osuđenika koji je provjerio evidenciju o doziranju lijekova i otkrio da je korišteno 2.5 grama natrijeva tiopentala iako je službeni protokol tražio 5 grama.

Zatvorenik je pokrenuo tužbu. Državni dužnosnici najprije su tvrdili da su podaci pogrešni, ali su već sljedeći dan sudu poslali novo pismo i ispričali se zbog netočnih informacija. Evidencija je bila točna, ali doza koju su koristili nije.

Više od 20 puta tužen zbog liječničke pogreške, u dvije bolnice mu ukinuli dozvolu za rad

Sud je zatim dozvolio ograničeno ispitivanje glavnog izvršitelja. Doerhoff je pod prisegom priznao da ima problema s miješanjem lijekova: "Trenutno još uvijek improviziramo." Također je rekao da ponekad "zamijeni brojeve". "Imam disleksiju", rekao je. "Zato i griješim." Kasnije je tvrdio da ipak nije disleksičan, već da mu se brojevi ponekad pomiješaju.

Missouri je svejedno stao u njegovu obranu i sudu rekao da vjeruje u njegovu stručnost te da ga namjerava i dalje angažirati. No, sud nije prihvatio to objašnjenje i poručio je da je "ozbiljno zabrinjavajuće što je liječnik koji je odgovoran za pravilno miješanje lijekova kojima se humano okončava život osuđenika osoba koja ima problema s brojevima".

Država se žalila, ali su novinari brzo došli do novih otkrića. Jeremy Kohler iz lista St. Louis Post-Dispatch otkrio je Doerhoffov identitet u siječnju 2008., a s njim i još jednu šokantnu informaciju: bio je više od 20 puta tužen zbog liječničke pogreške, a u dvije bolnice su mu ukinuli dozvolu za rad.

Liječnička komora mu je izrekla javnu opomenu jer je bolnicama u kojima je radio zatajio tužbe. Sve to znalo je i državno odvjetništvo kad je sudu tvrdilo da je sposoban za posao. Nakon saslušanja država je povukla žalbu.

Sljedeće godine zakonodavno tijelo Missourija usvojilo je zakon prema kojem "nije dopušteno namjerno otkrivati identitet sadašnjeg ili bivšeg člana tima za pogubljenja" te je omogućilo podizanje tužbi zbog kršenja tog zakona.

"Njihov odgovor na činjenicu da su angažirali nesposobnog liječnika bio je da spriječe ikoga da ikad sazna tko su ti ljudi", rekao je glasnogovornik Američke unije za građanske slobode (ACLU).

Kad mu je zabranjeno da u Missouriju provodi egzekucije, Doerhoff se zaposlio u salonu za uklanjanje dlačica, a onda ponovno sudjelovao u egzekucijama, ovaj put za saveznu vladu i barem još jednu saveznu državu - Arizonu.

Arizona je znala za odluku suda u Missouriju i sve činjenice koje su iza nje stajale. Ipak su ga angažirali i proveo je egzekuciju 2007., samo nekoliko mjeseci nakon zabrane u Missouriju. Kad su odvjetnici saznali da je radio egzekucije u Arizoni, osuđenici koji su trebali biti sljedeći podigli su tužbu.

U timu bio medicinski tehničar kojem je oduzeta licenca, uhićen 3 puta u 10 dana jer je vozio pijan

Arizona je spor riješila nagodbom 2009. te obećala niz promjena u protokolu, uključujući obavezne provjere licenca i kaznene evidencije izvršitelja. No, tijekom postupka otkrilo se da Doerhoff nije bio jedini koji nije smio raditi taj posao.

Jedan od članova tima bio je bivši tehničar kojem je oduzeta licenca. U to vrijeme vodio je servis za kućanske uređaje u drugoj saveznoj državi. Sud je doznao da je više puta bio uhićen, uključujući tri puta u 10 dana zbog vožnje u pijanom stanju 2007. Arizona je tada obećala da će ubuduće angažirati samo licencirano medicinsko osoblje.

Međutim, 2011. ponovno su završili na sudu jer su prekršili to obećanje. Ravnatelj zatvora priznao je da je pet pogubljenja provedeno sa znanjem da jedan član tima nema nikakvu medicinsku licencu. Nisu mu ni provjerili kaznenu evidenciju. Da jesu, otkrili bi da je 2008. bio optužen za vožnju u pijanom stanju, 2000. za pijanstvo na javnom mjestu, a ranije i za izdavanje čekova bez pokrića.

Taj izvršitelj bio je zatvorski čuvar koji je ranije bio bolničar u vojsci. Kasnije je rekao da ga je nazvao upravitelj zatvora te pitao zna li postaviti infuziju i bi li mogao to učiniti prilikom egzekucije. Nisu ga pitali ništa drugo, a u tom trenutku nije postavio infuziju već 15 godina. Na papiru je Arizona tvrdila da pomno provjerava članove tima. U stvarnosti nije provodila ništa od toga.

U Kaliforniji izvršitelji postali osumnjičenici

Missouri ni Arizona nisu jedine države u kojima su se pojavile ozbiljne sumnje u vezi s ljudima koji provode pogubljenja. Godine 2006. savezni sud ukinuo je protokol za smrtonosne injekcije u Kaliforniji, i to dijelom zbog "nedosljednih i nepouzdanih provjera članova tima".

Jedan član tima bio je ranije disciplinski kažnjen jer je krijumčario drogu u zatvor San Quentin. Dvojica su bila uhićena zbog vožnje pod utjecajem alkohola, jedan je patio od depresije i PTSP-a, a jedan je bio na dvomjesečnom bolovanju nakon što se potukao sa zatvorenikom.

Sud je također upozorio na "iznimno zabrinjavajući" nestanak natrijeva tiopentala koji je navodno uzet iz zatvorske ljekarne za potrebe obuke, ali nikad nije iskorišten ni vraćen. "Ove okolnosti vjerojatno zahtijevaju kaznenu istragu", napisao je sud. U Kaliforniji su i sami izvršitelji postali osumnjičenici.

Ni savezna vlada nije bila ništa bolja. Ne samo da je angažirala Doerhoffa već je i za egzekuciju Timothyja McVeigha angažirala medicinskog tehničara koji je bio optužen za kaznena djela, proganjanje i oštećenje tuđe imovine. Na kraju je priznao blažu verziju optužbi.

"Bilo bi jako neugodno kad bi mediji saznali za to"

Prema navodima, razbio je automobil muškarcu koji je bio u vezi s njegovom ženom, pregazio mu sandučić, razbio prozore na kući i ostavio poruke u kojima je prijetio da će mu zapaliti kuću i "pucati u glavu". Savezne vlasti znale su za te optužbe kad su ga angažirale. Bio je pod nadzorom i morao je tražiti dopuštenje nadzornika da bi napustio državu.

"Zvuči mi nevjerojatno da nekome tko je pod nadzorom dopuste sudjelovanje u pogubljenju", napisao je jedan nadzornik. Ipak, dopuštenje je odobreno. Službenik koji je potvrdio dopuštenje napisao je u internom dopisu: "Bilo bi jako neugodno za (tehničara) i za ovaj odjel kad bi mediji saznali za to."

Kako je taj čovjek uopće došao u postupak za pogubljenja? Preporučio ga je zatvorski sustav Missourija. Tehničar s ozbiljnim kaznenim dosjeom tajno je provodio egzekucije u ime države.

U drugim državama otkriveni su slični slučajevi. U Marylandu je otkriveno da je jedan član tima otpušten iz policije jer je otrovao pse svojih susjeda, a drugi suspendiran jer je pljunuo zatvorenicima u hranu.

U Tennesseeju je jedan član tima dvaput priznao posjedovanje droge, a jednom je propustio pogubljenje jer je bio na liječenju. To je bilo 2007. Godine 2021. liječnik koji je provodio egzekucije priznao je da je ostao bez kirurške licence zbog "previše tužbi za liječničku pogrešku". Bilo ih je barem deset, po njegovoj procjeni.

20.000 dolara po egzekuciji

Bivši ravnatelj zatvorskog sustava u Oklahomi izjavio je pred zakonodavnim odborom 2023. da su zaposlenici koji provode egzekucije "među najslabije plaćenima u državnoj službi". Čak i kad je liječnik prisutan, otrov najčešće ubrizgavaju niskorangirani zatvorski radnici.

Većina izvršitelja kaže da su "upali" u taj posao. Pojavila se prilika i imali su svoje razloge da je prihvate. Za čuvare je to korak prema napredovanju. Liječnici kažu da su u početku bili samo promatrači, ali je timu zatrebala pomoć. Razlog koji liječnici nikad ne navode je novac. 

Liječnike koji pristaju sudjelovati u pogubljenjima iznimno je teško pronaći i države su spremne platiti visoku cijenu, u nekima do 20.000 dolara po egzekuciji, u gotovini. Nitko dosad nije priznao da to radi zbog novca. Ali činjenica da na državnom ubijanju mogu dobro zaraditi sigurno igra ulogu.