PRIJE 50 godina stariji bračni par iz Austrije oteo je tada trogodišnju Tanju Jelačić u Makarskoj. Namamili su je u automobil i krenuli prema granici. Srećom, slovenski policajci i carinici presreli su ih na prijelazu, a djevojčica je iste večeri vraćena svojoj majci Ljiljani, čiji se miran dan pretvorio u noćnu moru, piše 24ur.com.

Sjećanja koja su ispričali roditelji

"Prvi put sam bila na odmoru sama s majkom. Bio je kolovoz 1975. godine, imala sam još nepune tri godine. Bile smo u Makarskoj, boravile smo u hotelu. Tog dana smo nakon ručka, bilo je u ranim poslijepodnevnim satima, otišle na plažu, gdje sam se uz drveni čamac na pješčaniku zabavljala s kćerkom mamine prijateljice, bile su s nama na odmoru," ispričala je danas 52-godišnja Tanja Jelačić iz Pirana.

Zbog dobi se samog događaja ne sjeća, a priču zna iz priča svojih roditelja. Otac joj je nažalost preminuo, a majčina sjećanja polako blijede. Tanja priča kako je bila živahno i povjerljivo dijete.

"Nisam se bojala ljudi i vjerojatno se ni dvoje koji su me odvezli nisam bojala. Navodno je u njihovom autu bilo puno igračaka, pretpostavljam da su me na taj način namamili da pođem s njima," rekla je. Ne sjeća se ni višesatne vožnje iz Makarske do slovensko-austrijske granice, gdje je putovanje srećom prekinuto.

Potraga i kaos na plaži

"Kad me majka odjednom nije pronašla na plaži, nastao je pravi kaos. Svi koji su tada bili blizu, tražili su me, kako na plaži, u hotelu, pretražili su svaki kutak, gledali prema vodi..." opisala je trenutke panike. Policija je pretraživala i more uz obalu, jer Tanja tada nije znala plivati.

Spasio ju je plišani medo

"Neizmjerno sam zahvalna slovenskim policajcima i carinicima koji su me spasili. Vjerojatno im je bilo prilično neobično kad se na granicu dovezao stariji par koji je uz sebe imao tako malo dijete," kaže Tanja. Ključan detalj u potrazi bio je njezin plišani medvjedić. "Pomoglo je i to što sam uz sebe imala medvjedića, od kojeg se nikada nisam odvajala.

Kad su u Makarskoj policajci posumnjali da bi moglo biti riječ o otmici, odmah su obavijestili sve granične prijelaze u tadašnjoj zajedničkoj Jugoslaviji. Budući da nije bilo interneta, mogli su proslijediti samo moj opis. Dodali su i da vjerojatno imam uz sebe plišanog medvjedića. Mislim da me je to spasilo," objašnjava.

Godinama nakon toga nije razumjela zašto majka ne skida pogled s nje, čak i kad je odrasla. Tek kasnije je shvatila da je događaj ostavio duboku traumu na njezinu majku, koja i danas o tome ne želi govoriti.

Otmičari su godinama slali čokolade

"Kad sam ponekad na televiziji pratila slučajeve otmica djece u inozemstvu, uvijek sam se zamislila. Tko zna što bi se moglo dogoditi sa mnom, tko zna gdje bih završila..." kaže. Zanimljiv je i nastavak priče. Stariji par je na granici tvrdio da su djevojčicu htjeli samo povesti na izlet i vratiti je. Slučaj je preuzela hrvatska policija, a oni su navodno nudili i odštetu.

"Majka nije htjela znati ništa, ništa nije htjela uzeti. Majci su dali potpisati neku izjavu da ih neće tužiti. Nije željela imati nikakvog posla s tim ljudima, koji su navodno bili iz Klagenfurta i tamo imali neku tvornicu čokolade," dodaje Tanja.

Objasnila je da su joj otmičari još nekoliko godina nakon toga za svaki Božić slali čestitke i čokolade, kojima se kao djevojčica veselila, ne znajući tko su ti "dobrotvori". Danas Tanja živi u Piranu i više od trideset godina radi kao medicinska sestra.

Ima odraslog sina s kojim rado putuje, no priznaje da ga je, dok je bio mali, pazila s dodatnim oprezom. Jer, kako kaže, kad doživite nešto slično, shvatite da se loše stvari ne događaju samo negdje daleko.