GUSTAV III, švedski kralj iz dinastije Holstein-Gottorp, ranjen je u atentatu 16. ožujka 1792. tijekom bala pod maskama u Kraljevskoj operi u Stockholmu. Ovaj atentat, koji je orkestrirala skupina plemića nezadovoljnih njegovom apsolutističkom vladavinom, označio je dramatičan kraj njegove reformatorske ere i ostavio dubok trag u švedskoj povijesti.

Tko je bio Gustav III?

Gustav III rođen je 24. siječnja 1746. u Stockholmu kao sin kralja Adolfa Fredericka i kraljice Louise Ulrike. Na prijestolje je stupio 12. veljače 1771., nakon očeve smrti, u vrijeme kada je Švedska bila oslabljena unutarnjim sukobima između plemićkih frakcija - "Šešira" (Hattar) i "Kapa" (Mössor) - te gubitkom teritorija u ratovima s Rusijom. Inspiriran prosvjetiteljstvom, posebice idejama Voltairea i francuske kulture, Gustav je težio modernizaciji Švedske i jačanju kraljevske vlasti.

Godine 1772. izveo je nekrvavi državni udar, ukinuvši ustav iz 1720. koji je davao prevlast parlamentu (Riksdag), i uveo novi ustav kojim je uspostavio apsolutnu monarhiju s elementima prosvijećenog despotizma. Njegove reforme uključivale su ukidanje torture u pravosuđu, slobodu tiska (jednu od prvih u Europi, 1766., koju je on proširio) te promicanje umjetnosti i znanosti, uključujući osnivanje Švedske akademije 1786. Međutim, njegova politika, uključujući skupi rat s Rusijom (1788.-1790.), izazvala je otpor među plemstvom, koje je gubilo politički utjecaj.

Pozadina atentata

Do 1790-ih Gustav III stekao je mnoge neprijatelje. Rat s Rusijom, završen mirom u Väräli 1790. bez teritorijalnih dobitaka, opteretio je državne financije i razbjesnio plemiće koji su financirali sukob. Njegova podrška francuskoj monarhiji tijekom Francuske revolucije (1789.) dodatno je produbila jaz s liberalnijim elementima u Švedskoj, dok su konzervativni aristokrati mrzili gubitak svojih povlastica. Skupina plemića, predvođena kapetanom Jacobom Johanom Anckarströmom, počela je kovati zavjeru za njegovo uklanjanje.

Zavjera, poznata kao "Anckarströmova zavjera", uključivala je ugledne figure poput grofova Adolfa Ludviga Ribbinga i Claesa Fredrika Horn af Åminnea te generala Carla Pontusa Lilliehorna. Njihov cilj bio je ne samo ubiti kralja već i poništiti ustav iz 1772., vraćajući moć plemstvu. Prilika za atentat ukazala se tijekom bala pod maskama u Kraljevskoj operi, gdje su zavjerenici mogli prikriti svoje identitete.

Atentat: 16. ožujka 1792.

U noći 16. ožujka 1792. Gustav III prisustvovao je balu pod maskama u Stockholmu, događaju koji je sam organizirao kao ljubitelj kazališta i raskošnih proslava. Oko ponoći, dok je hodao kroz prepunu dvoranu okružen dvorjanima, pristupila mu je skupina maskiranih ljudi. Jedan od njih, Jacob Johan Anckarström, stajao je iza kralja i ispalio metak iz pištolja u njegova leđa, blizu donjeg dijela kralježnice. Istovremeno, drugi zavjerenik bacio je nož na pod kako bi izazvao zbrku.

Metak nije odmah ubio Gustava. Prema Wikipediji, kralj je uzviknuo na francuskom: "Je suis blessé, tirez-moi d’ici et arrêtez-le!" ("Ranjen sam, izvucite me odavde i uhitite ga!"), pokazujući da je bio svjestan napada. Stražari su brzo zatvorili izlaze, ali Anckarström i njegovi suučesnici uspjeli su se stopiti s gomilom. Gustav je prebačen u svoje odaje, gdje su liječnici utvrdili da je metak zahvatio kralježnicu i unutarnje organe, uzrokujući infekciju.

Posljedice i smrt

Unatoč ozljedi, Gustav III ostao je pri svijesti nekoliko dana, upravljajući državom iz kreveta i diktirajući posljednje naredbe. Infekcija (vjerojatno sepsa) i gubitak krvi pogoršali su njegovo stanje, te je umro 29. ožujka 1792., trinaest dana nakon atentata. Njegova smrt izazvala je šok u Švedskoj i Europi, gdje je bio poznat kao prosvijećeni vladar.

Anckarström je uhićen sljedećeg dana nakon što su stražari pronašli pištolj s njegovim inicijalima na mjestu zločina. Prema Britannici, priznao je krivnju pod istragom, implicirajući svoje suzavjerenike. Suđenje je otkrilo širu mrežu zavjerenika, ali većina ih je pobjegla ili dobila blaže kazne. Anckarström je osuđen na smrt: javno je bičevan tri dana, desna mu je ruka odrezana, a 27. travnja 1792. pogubljen je odrubljivanjem glave.

Nakon Gustavove smrti, prijestolje je preuzeo njegov sin Gustav IV Adolf, ali pod regentstvom svoga strica, vojvode Karla, jer je novi kralj imao samo 13 godina. Zavjerenici nisu uspjeli ukinuti ustav iz 1772., a apsolutna monarhija nastavila se do 1809., kada je Švedska usvojila liberalniji ustav nakon svrgavanja Gustava IV Adolfa.

Ubojstvo Gustava III inspiriralo je umjetnička djela, uključujući Verdijevu operu Un ballo in maschera (1859.), iako je radnja premještena u kolonijalnu Ameriku zbog cenzure. Njegova vladavina ostaje upamćena po kulturnom procvatu i reformama, ali i po tragičnom kraju koji je pokazao krhkost moći u doba političkih previranja.