PROŠLI tjedan javili smo da je optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu vratilo USKOK-u optužnicu protiv Branka Šegona i Tihomira Kralja, nekadašnjih dužnosnika u domaćem financijsko-poreznom sustavu. Tereti ih se da su htjeli uzeti mito od Zdravka Mamića kako bi mu sredili oslobađajuće presude. Sada doznajemo obrazloženje te sudske odluke.

Obrana: Optužbe su odvojene od stvarnosti

Prema optužnici, Kralj i Šegon navodno su od Mamića tražili 500.000 eura kako bi, pozivajući se na autoritet stečen ranijim dužnostima u Ministarstvu financija te poznanstva s bivšim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i bivšim ministrom financija Slavkom Linićem, ishodili da kazneni postupci protiv Mamića u svakom slučaju budu okončani u njegovu korist. Obrana takvu tvrdnju naziva potpuno odvojenom od stvarnosti, naglašavajući da su obojica u vrijeme navodnog kaznenog djela godinama bili izvan javne službe i bez ikakvog utjecaja na pravosudni sustav.

Posebno je problematizirana teza da bi dvojica umirovljenih bivših dužnosnika mogla utjecati na pet sudaca Vrhovnog suda i tri suca Županijskog suda u Osijeku da, protivno zakonima, ustaljenoj sudskoj praksi i pod snažnim povećalom javnosti, donesu oslobađajuće odluke u medijski iznimno eksponiranim postupcima. Obrana takav scenarij opisuje kao potpuno besmislen i neživotan, ističući da optužnica ne navodi nijednog suca, nijednu konkretnu službenu radnju niti mehanizam putem kojeg bi se takav utjecaj uopće mogao ostvariti.

Ni Mamić ne optužuje Šegona i Kralja

Dodatno se upozorava da optužnica ne pojašnjava što bi uopće značilo "okončanje postupaka u korist Zdravka Mamića", niti zašto bi Mamić odbio navodnu ponudu koja bi mu, da je realna, očito bila u interesu.

Ni sam Zdravko Mamić ne tvrdi kako su mu Kralj i Šegon nudili utjecaj na sudove, već da su govorili o mogućem angažmanu na stručnim financijskim i poreznim analizama. Pritom se naglašava da su se okrivljenici, prije bilo kakvog kontakta s Mamićem, obratili Mladenu Bajiću kako bi provjerili može li njihov eventualni konzultantski angažman naštetiti radu DORH-a i USKOK-a. Takvo postupanje, prema obrani, jasno pokazuje da nisu imali namjeru nezakonitog djelovanja.

Obrana dodatno ističe da kazneno djelo trgovanja utjecajem ne može počiniti bilo tko, već isključivo osoba sa stvarnim i snažnim društvenim položajem koji bi omogućio nezakonito posredovanje. U tom kontekstu, tvrde da je besmisleno sugerirati da bivši pomoćnik ministra financija i bivši zamjenik ravnateljice Porezne uprave, koji su godinama izvan sustava i bave se privatnim konzultantskim poslovima, imaju moć utjecati na najviše sudske instance u državi.

Što je zaključilo sudsko vijeće?

Sud je na kraju ocijenio da je optužnica u ključnom dijelu nejasna i manjkava pa ju je vratio USKOK-u na doradu. Naime, suci i nje nisu mogli razabrati koje su to konkretne nezakonite službene radnje za koje se okrivljenike tereti da su nudili nezakonito posredovanje. Bez preciznog opisa radnji koje se navodno nisu smjele obaviti, sud smatra da optužba ne ispunjava osnovna zakonska obilježja kaznenog djela trgovanja utjecajem.

U odluci se navodi da se optužnica u tom dijelu temelji na zaključku tužitelja, a ne na opisu radnji iz kojih bi proizlazila zakonska obilježja kaznenog djela trgovanja utjecajem.

Tko su Šegon i Kralj?

Branko Šegon bio je pomoćnik ministra Slavka Linića u Ministarstvu financija. Šegon je prije toga 9 godina bio tržišni inspektor u Omišu, 6 godina načelnik za gospodarski i organizirani kriminalitet Policijske uprave splitsko-dalmatinske, a 9 godina predsjednik uprave tvrtke Nautilus iz Zadra vlasnika Zdenka Zrilića. Prije ulaska u Ministarstvo financija bio je pomoćnik direktora u svojoj tvrtki. 

Sve je krenulo od afere Pomoćnik

Šegonu je presudila Afera Pomoćnik. Naime, 2014. godine Indx je otkrio da je Šegonova tvrtka Facta Vera korisnica kredita Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR), a kredit je realiziran 2012. godine u iznosu od 31.2 milijuna kuna. 

U vrijeme kada je HBOR odobrio kredit, Šegon je bio pomoćnik ministra, a predsjednik Nadzornog odbora državnog HBOR-a bio je ministar Linić.

Linić 2014. godine: Index je izmislio aferu o Šegonu

U početku su Ministarstvo financija i sam Linić optužili Index da je izmislio aferu. Naime, nakon što je Index objavio članak o Šegonovu kreditu, Ministarstvo financija nekolicini je medija poslalo priopćenje u kojemu je navelo da je Indexov tekst "pun neistina i objeda".

Tada su tvrdili da je Index pokrenuo "navodnu aferu", a zbog postupaka koje je Ministarstvo financija provodilo prema Indexu. Ministar Linić unatoč svim dokazima nije htio smijeniti svog pomoćnika, a to je na kraju napravio premijer Milanović koji je Liniću tada zamjerio "trgovanje kapitalom SDP-a". 

Godinama bez uspjeha istraživali bogaćenje Šegonovih

No, nije to bila jedina afera Šegona. Inspektori Porezne uprave djelovali su po kaznenoj prijavi iz 2010. godine, koja je bila vezana uz činjenicu da je imovina Šegonovih od kraja devedesetih do tada porasla na gotovo 60 milijuna kuna.

U "spornoj" imovini Šegonovih,  isticala se izgradnja 12 apartmana u Veloj Luci vrijednosti pola milijuna eura, kupnja stare obiteljske kuće u Veloj Luci vrijednosti pola milijuna eura, restoran Porat i caffe bar Cesarica u centru Vele Luke, ugostiteljski objekt u Zagrebu, turistička agencija, kupnja hotela Korkyra za oko 3 milijuna eura te uređenje istog hotela za oko 3.5 milijuna eura. 

Supruga Branka Šegona godinama u vladama i članica Uprave FINA-e

Zatim je tu bilo dobivanje koncesije za otok Proizd, kupališta u Vela Luci, koncesije za prodaju karata Jadrolinije te kupnja skupocjenog voznog parka. U prijavi se spominje i kredit Hrvatske poštanske banke iz 2003. godine koji se dovodi u vezu s bogaćenjem obitelji Šegonovih.  

U prijavi je stajalo da bi bilo dobro ispitati poslovanje tvrtke Facta Vera kao i suprugu Branka Šegona Ivnu Šegon. Naglasimo da je Ivna Šegon u vrijeme SDP-ove vlade bila članica Uprave državne Fine. 

Ivna Šegon bila je dugogodišnja savjetnica potpredsjednika Vlade od 1998. do 2012. godine, a među one koje je savjetovala bili su Borislav Škegro, Slavko Linić, Andrija Hebrang, Damir Polančec, Petar Čobanković i Ivan Šuker.

Vezano za istragu o imovini Šegonovih, DORH je u jednom trenutku izvijestio javnost kako im Porezna uprava nije dostavljala potrebne podatke o imovini Šegonovih. Naime, na toj prijavi nije se radilo gotovo četiri godine. 

Tri godine slali požurnice da se provjeri imovina Linićeva čovjeka

Provjera nekretnina Šegonovih pokazala se izuzetno teškom jer je trebalo provjeriti niz darovnica i ugovora o nasljeđivanju s obzirom na to da su Šegonovi tako objašnjavali podrijetlo svoje imovine. 

Primjerice, supruga Ivna do velike je imovine, a kasnije i novca došla u razdoblju između 2000. i 2001. godine kada je potpisala dva ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s dvije starije osobe (obitelji Majić i Vasiljević).

Tim je ugovorima došla do četverosobnog stana u Zagrebu i kuće s okućnicom u Veloj Luci te imovine u Splitu. Istražni su organi u tri navrata tijekom 2011., 2012. te krajem 2013. godine uputili požurnice Policijskoj upravi te ih pitali jesu li zaprimili rezultate poreznog nadzora. Porezni nadzor trebala je obaviti Porezna uprava koja je bila pod ingerencijom Ministarstva financija.

Kralj je 20 godina bio u MUP-u

Tu dolazimo i do Tihomira Kralja, po struci diplomiranog kriminalista. U policiji je deset godina proveo kao načelnik Odjela posebnih kriminalističkih poslova, odnosno bio je šef prikrivenih istražitelja. 

Nakon izlaska iz policije postao je tajnik Ministarstva pravosuđa. Tada je podnio imovinsku karticu u kojoj je stajalo da posjeduje tri stana i to dva u Zagrebu i jedan na Krku, kuću na Krku, šumu, dvije oranice i jedno građevinsko zemljište u Zagrebu. Posjedovao je dva automobila, čamac, ušteđevinu od 30 tisuća eura i 50 tisuća kuna te tri kredita ukupne vrijednosti od 140 tisuća kuna.

Kralj dolaskom na vlast SDP-ove vlade 2012. godine postaje zamjenik ravnatelja Carinske uprave. Linić ga je premjestio u Poreznu upravu, i to na mjesto zamjenika ravnateljice Nade Čavlović Smiljanec početkom 2013. godine. 

Linić doveo Kralja u Poreznu upravu

Prije deset godina objavili smo pismo poreznih inspektora za koje smo nedvojbeno utvrdili da je odaslano iz središta Porezne uprave u Zagrebu, a u njemu je razvidno da glavnu riječ među poreznicima vode ministar Slavko Linić, njegov pomoćnik Branko Šegon i pomoćnik šefice Porezne uprave Tihomir Kralj, dok je šefica Nada Čavlović Smiljanec marginalizirana.

Inspektori su tada tvrdili kako su po nalogu Porezne uprave tijekom godine zatvarali i pečatili ugostiteljske objekte i druge radnje i za najmanju sitnicu. No problem je nastao kada su krenuli u nadzor fiskalizacije i obračunavanja PDV-a u pizzeriji Da Vinci, u vlasništvu tvrtke Tempore, zbog utvrđenih nepravilnosti u obračunu PDV-a. Ispostavilo se da je riječ o tvrtki obitelji Šegon. 

Neposredno prije Linićeve smjene Kralj je obavljao tehničke poslove ravnatelja Porezne uprave. Milanović to, kako se i očekivalo, nije dugo trpio pa je u svibnju za v.d. ravnatelja Porezne postavljen Josip Lozančić.

Kralj je na koncu zbrinut u Carini, gdje je dobio fotelju zamjenika ravnatelja, ali tamo se zadržao tek nekoliko mjeseci prije nego što je prešao u Croatia osiguranje. 

Kralj i Šegon u zajedničkim poslovima

Kralj i Šegon nastavili su zajednički poslovati i godinama kasnije, a Kralj se pojavljuje kao član Uprave u tvrtkama koje vodi Šegonova obitelj. 

Posljednji put pisali smo o njima u travnju ove godine kada smo objavili vijest o prodaji marine u Veloj Luci. Šegon i Kralj su se na kraju povukli iz vlasništva, a novi vlasnik marine u Veloj Luci tako je postala investicijska grupa Emma Capital.

Index ne zaboravlja. Novosti oko svih korupcijskih afera možete svakodnevno pratiti u Indexovom registru afera na adresi: www.index.hr/afere 

Imate li dodatne informacije o poslovanju Branka Šegona i Tihomira Kralja, javite nam se uz zajamčeno neodavanje izvora na: desk@index.hr