Tekst: I.M.
Foto: Alo!

POTRESNA životna priča 49-godišnje Julke Mitrović iz Velikog Sela šokirala je Srbiju. U sinoćnoj epizodi showa Trenutak istine, emitiranoj na RTV-u Pink, otkrila je kako ju je otac alkoholičar silovao još od kad je bila djevojčica. U razgovoru za Alo! je ispričala i detalje noćne more koju je proživljavala. Čak ni majka, iako je i nju otac zlostavljao te joj je čak jednom pred djecom htio odrubiti glavu sjekirom, nije bila na Julkinoj strani.

"Imala sam 11 godina. Silovao me na podu sobe. Tada sam i izgubila nevinost. Vrištala sam, molila: `Nemoj, tatice! Nemoj, molim te!`. Prijetio je da će mi pobiti braću i sestre budem li se opirala. Kada više nisam mogla izdržati, jednog dana sam sama sa školskom torbom na leđima iz škole otišla u policiju i molila da me spase od oca! Kad sam ga prijavila policiji, smjestili su me u Zvečansku (dom za nezbrinutu djecu, op.a.). Sjećam se majke koja me došla posjetiti sa velikim sladoledom za mene. Molila me da kažem kako sam sve slagala. Govorila je da braća i sestre neće imati što jesti ako ga pošaljem u zatvor... I ja sam pristala", ispričala je Julka, koju je pobješnjeli otac, po povratku kući, odveo u kolibu u šumi, silovao do besvijesti i zatim je izbo turpijom.

"On je bio životinja od čovjeka, monstrum"

"Ponio je sa sobom bocu rakije i rekao mi da ću živjeti dok se boca ne isprazni. Moje vriske slučajno je čuo jedan od susjeda koji je prolazio šumom. Od tog dana, stalno sam bježala, lutala... Išla sam u policiju. Kao mala sam vjerovala da je policija sve, da će me zaštititi. Sjećam se inspektorice Ane. Ništa mi nije vjerovala. Razmišljala sam o tome da skočim kroz prozor i završim sve. Nisu mi ništa vjerovali i vraćali su me ocu. Ljut, vezivao mi je noge i ruke, skinuo bi me golu, ošišao bi me na ćelavo i tukao me za kaznu. Krv bi se slijevala niz mene i to je trajalo, dok u jednom trenutku više nisam osjećala bol. On je bio životinja od čovjeka, monstrum", rekla je Julka. Očevo ime nikad ne izgovara: "On nema ime. Kojim imenom da ga nazovem? Takvi ljudi su bezimeni, ne zaslužuju imati ime. To je neizlječiva bolest. Zatvor je za ljude, ali oni nisu ljudi".

Od oca je uspjela pobjeći kao 14-godišnjakinja. Tad se udala za nasilnog Roma koji ju je nastavio batinati. Rodila mu je troje djece, a abortirala je oko 50 puta, jer nije htjela rađati djecu koju nije mogla uzdržavati. Od Roma je pobjegla 1990. godine i udala se za vozača buldožera na deponiju na kojem je ranije s Romima skupljala stvari. I on ju je tukao.

Vijest o smrti oca je 1997. godine pročitala u novinama: "Nađen je mrtav na željezničkoj postaji. Navodno se ubio pucajući si u glavu. Bilo mi je drago što je mrtav, osjetila sam olakšanje u nekom smislu, ali bila sam zatečena, bilo je prejednostavno. Očekivala sam više. Nadala sam se da će umrijeti najgroznijom smrću, da će se mjesecima raspadati i umrijeti u najgorim mukama. Godinama sam govorila sebi: `Daj Bože da mu se vrati sva moja bol`... Očekivala sam, ali moja bol se izgleda nije vratila".