PROPAST Mletačke Republike, nekadašnje pomorske i trgovačke velesile, događaj je koji je promijenio tok europske povijesti. Taj proces, koji je kulminirao njezinim ukidanjem 12. svibnja 1797., odvijao se kroz stoljeća, obilježen gospodarskim padom, političkom nesposobnošću i vanjskim pritiscima.

U ranom srednjem vijeku Venecija je bila svjetionik trgovačke genijalnosti. Smještena na lagunama Jadrana, izgradila je carstvo temeljeno na trgovini začinima, svilom i luksuznim dobrima, povezujući Istok i Zapad. Njezin politički sustav, vođen duždem i Velikim vijećem, bio je simbol stabilnosti, izbjegavajući kaos koji je mučio druge talijanske gradove-države. Brodovi su plovili Sredozemljem donoseći bogatstvo, dok su venecijanske palače svjedočile o umjetničkoj i kulturnoj veličini.

Venecija je počela propadati kad je Mediteran prestao biti centar svijeta

No sjeme propasti posijano je već u 15. stoljeću. Otkriće novih pomorskih putova do Azije i Amerike, započeto putovanjem Vasca da Game krajem 1490-ih, zaobišlo je mediteranske rute kojima je Venecija vladala.

Portugalci su preuzeli trgovinu začinima, ostavljajući venecijanske trgovce bez ključnog izvora prihoda. Istodobno, Osmansko Carstvo, nova sila u istočnom Sredozemlju, ugrožavalo je venecijanske posjede. Gubitak Cipra i Krete, unatoč trenutačnoj pobjedi kod Lepanta, oslabio je pomorsku moć Republike. Konkurencija Španjolske, Francuske i Nizozemske dodatno je smanjila venecijanski utjecaj jer su te zemlje gradile modernije flote i trgovačke mreže.

U 17. i 18. stoljeću unutarnje slabosti postale su očite. Politički sustav, iako stabilan, postao je krut. Oligarhija plemićkih obitelji odupirala se reformama, nesposobna prilagoditi se novim vremenima.

Gospodarstvo je stagniralo jer Venecija nije mogla konkurirati industrijskim središtima sjeverne Europe. Brodovi i brodogradilišta, nekoć ponos Republike, zastarjeli su. Sukobi s Osmanlijama iscrpljivali su riznicu, dok su prekomorski posjedi polako nestajali.

Napoleon ih naprosto ukinuo

Konačni udarac stigao je s Napoleonom Bonaparteom. Tijekom svojih talijanskih pohoda 1797., Napoleon je iskoristio slabost Venecije, optužujući je za nesposobnost održavanja neutralnosti u sukobu s Austrijom. Francuske snage ušle su na venecijanski teritorij, a grad, lišen snažne vojske i flote, predao se bez otpora.

Dana 12. svibnja 1797. Mletačka Republika prestala je postojati. Prema Campoformijskom ugovoru, Napoleon je prepustio Veneciju Austrijskom Carstvu, okončavši njezinu neovisnost. Unutarnje podjele i nesposobnost elite dodatno su olakšale taj kraj jer su plemići bili više zaokupljeni osobnim interesima nego obranom države.

Iako je Republika nestala, njezino nasljeđe i dalje živi. Venecijanski kanali, Bazilika sv. Marka i Duždeva palača svjedoci su prošle slave, privlačeći posjetitelje iz cijelog svijeta. Politički sustav Republike inspirirao je rasprave o upravljanju, a njezina trgovačka mreža bila je preteča globalizirane ekonomije. Propast Venecije priča je o tome kako čak i najveće sile mogu pasti pod teretom promjena i neprilagođenosti, ali i o trajnoj snazi njihova kulturnog doprinosa.