PRVI svjetski rat, poznat i kao Veliki rat, započeo je 28. srpnja 1914. godine i trajao je do 11. studenoga 1918. godine. Ovaj sukob, jedan od najrazornijih u povijesti, uključio je velike svjetske sile podijeljene u dva suprotstavljena saveza: Antantu (uključujući Francusku, Veliku Britaniju, Rusiju i kasnije Sjedinjene Američke Države) i Centralne sile (Njemačka, Austro-Ugarska, Osmansko Carstvo i Bugarska).

Rat je započeo nizom složenih političkih, vojnih i društvenih događaja, a ključni trenutak bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda.

Kako je došlo do rata?

Početkom 20. stoljeća Europa je bila podijeljena na suprotstavljene saveze, stvorene kroz niz diplomatskih sporazuma. Glavni savezi bili su Trojni savez (Njemačka, Austro-Ugarska i Italija) i Trojna antanta (Francuska, Rusija i Velika Britanija). Ovi savezi, zajedno s porastom nacionalizma, imperijalističkim ambicijama i trkom u naoružanju, stvorili su napetu atmosferu u Europi. Prema povjesničaru Christopheru Clarku u knjizi The Sleepwalkers: How Europe Went to War in 1914, europske sile nesvjesno su "hodale prema ratu" zbog nesposobnosti diplomatskih rješenja i uzajamnog nepovjerenja.

Balkan, poznat kao "bure baruta Europe", bio je posebno nestabilan. Austro-Ugarska i Rusija natjecale su se za utjecaj u regiji, dok su novoosnovane države poput Srbije težile proširenju svojih granica. Srbija, potaknuta nacionalističkim pokretima, podržavala je skupine koje su se borile za ujedinjenje južnoslavenskih naroda, što je izazivalo zabrinutost u Austro-Ugarskoj.

Atentat u Sarajevu

Neposredni povod za rat bio je atentat na nadvojvodu Franza Ferdinanda, prijestolonasljednika Austro-Ugarske, 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu. Atentator, Gavrilo Princip, bio je član srpske nacionalističke skupine Mlada Bosna. Atentat je bio pažljivo isplaniran, a Princip i njegovi suradnici imali su podršku pojedinih elemenata unutar srpske vojske, iako nije dokazana izravna umiješanost srpske vlade.

Austro-Ugarska je atentat doživjela kao izravan izazov svojoj vlasti na Balkanu. Nakon mjesec dana pregovora i diplomatskih manevara, Austro-Ugarska je 23. srpnja 1914. uputila ultimatum Srbiji, tražeći stroge uvjete, uključujući dopuštenje austrougarskim vlastima da istraže u Srbiji. Srbija je prihvatila većinu uvjeta, ali je odbila one koji su ugrožavali njen suverenitet. To je Austro-Ugarskoj dalo povod za objavu rata Srbiji 28. srpnja 1914.

Lančana reakcija

Objavom rata pokrenut je lanac savezničkih obveza. Rusija, kao saveznik Srbije, započela je mobilizaciju svojih trupa, što je Njemačku navelo na objavu rata Rusiji 1. kolovoza 1914. Dvije dane kasnije, 3. kolovoza, Njemačka je objavila rat Francuskoj, saveznici Rusije. Njemačka je zatim provela Schlieffenov plan, brzi napad kroz Belgiju kako bi zaobišla francuske obrambene linije. Ovaj potez povukao je Veliku Britaniju u rat 4. kolovoza, jer je bila obvezna obraniti belgijsku neutralnost prema Londonskom ugovoru iz 1839. godine.

Prema The Cambridge History of the First World War (urednik Jay Winter), ovaj niz događaja pokazuje kako su saveznički sustavi i vojni planovi učinili rat gotovo neizbježnim nakon što je sukob započeo. Diplomatski napori za smirivanje situacije bili su neuspješni zbog brzine vojnih mobilizacija i nepovjerenja između sila.

Prvi svjetski rat započeo je kao posljedica složenog spleta političkih tenzija, savezničkih obveza i nacionalističkih strasti, a okidač je bio atentat na Franza Ferdinanda. Brza eskalacija sukoba, potaknuta savezničkim sustavima i vojnim strategijama, pretvorila je regionalni sukob na Balkanu u globalni rat. Ovaj sukob imao je dalekosežne posljedice, uključujući ogromne gubitke života i promjene u svjetskom poretku.