IVO SANADER, tadašnji premijer Republike Hrvatske, iznenadio je javnost i političku scenu svojom naglom ostavkom 1. srpnja 2009. godine. Ova neočekivana odluka izazvala je šok u javnosti i razne špekulacije o razlozima koji stoje iza ovog poteza.

Naprasna ostavka

Na izvanrednoj konferenciji za medije Sanader je izjavio: "Donio sam odluku da se neću kandidirati za predsjednika Republike i donio sam odluku da se povučem iz aktivne politike." Dodao je da nije bolestan i da nije prihvatio ponude za neku europsku dužnost. 

"U životu postoje trenuci za nove početke. Ja sam osobno zaključio da je ovo za mene jedan takav trenutak. Ja sam svoju dionicu odradio, sad je vrijeme za druge", rekao je u obraćanju. Na kraju obraćanja novinarima rekao je: "Doviđenja i hvala vam svima na suradnji."

Premda nije pružio detaljne razloge za svoju ostavku, istaknuo je da to čini iz osobnih razloga.  "Odlazim iz politike, to je moja konačna odluka", jasno je poručio.

Inače, da Sanader daje ostavku prvi je objavio Index. 

Ostavka izazvala brojne reakcije, Kosor preuzela vladu

Sanaderova ostavka izazvala je brojne reakcije u domaćim i međunarodnim političkim krugovima. Javnost i mediji odmah su počeli špekulirati o mogućim razlozima, od osobnih problema do političkih i pravosudnih pritisaka. Brojni politički analitičari sugerirali su da bi ostavka mogla biti povezana s unutarnjim sukobima u HDZ-u ili s istragom korupcije.

Nakon Sanaderove ostavke vođenje vlade preuzela je Jadranka Kosor, tadašnja potpredsjednica vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Kosor je nastavila pregovore za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Ulazak Hrvatske u EU dogodio se na isti datum (1. srpnja) četiri godine kasnije.

Pokušaj povratka

Unatoč svojoj najavi o povlačenju iz politike, Sanader se nekoliko mjeseci kasnije pokušao vratiti u politički život, ali bez uspjeha. Njegov povratak izazvao je dodatne kontroverze i sukobe unutar HDZ-a. Kasnije je Sanader postao središnja figura u nekoliko korupcijskih afera, koje su rezultirale pravosudnim postupcima protiv njega.

Uhićenje i pravosudni procesi

Sanaderovi pravosudni problemi započeli su nedugo nakon njegove ostavke. Optužen je za niz korupcijskih djela, uključujući slučajeve Fimi Media i Hypo Bank. U prosincu 2010. godine hrvatske vlasti podigle su optužnicu protiv Sanadera za zloupotrebu položaja i ovlasti. Uhićen je u Austriji, a zatim izručen Hrvatskoj u srpnju 2011. godine.

U studenom 2012. Sanader je osuđen na 10 godina zatvora zbog krađe 10.4 milijuna eura javnog novca kroz aferu Fimi Media. Kazna mu je kasnije smanjena na 8.5 godina, ali je presude, koje je donio Ivan Turudić, Ustavni sud srušio 2015. godine. 

U ponovljenom suđenu 2020. godine osuđen je na 8 godina zatvora, a Vrhovni sud sud je 2021. potvrdio njegovu krivnju, no kaznu mu je smanjio na 7 godina zatvora. 

Za traženje i primanje 17,5 milijuna kuna od Stjepana Fiolića za pogodovanje pri prodaji zgrade Ministarstvu dobio je 6 godina zatvora. Za prepuštanje upravljačkih prava nad Inom mađarskoj naftnoj kompaniji za mito od deset milijuna eura, osuđen je također na 6 godina zatvora.

Osim toga, u listopadu 2018. osuđen je na dvije i pol godine zatvora zbog ratnog profiterstva te mu je naloženo da vrati 570.000 dolara mita od Hypo Banke​. Na ponovljenom suđenju 2022. godine, međutim, nepravomoćno je oslobođen u istom slučaju. Oslobodili su ga i u slučaju HEP-Dioki. 

Ostavka Ive Sanadera ostaje jedan od najdramatičnijih trenutaka u novijoj političkoj povijesti Hrvatske.