RUSKI dron iranske proizvodnje Shahed, koji stoji oko 80.000 eura, prema prvim procjenama i mišljenju međunarodnih inženjerskih stručnjaka prouzročio je štetu vrijednu desetke milijuna eura na području ukrajinske nuklearne elektrane Černobil.

Očekuje se da će trošak potpune sanacije snositi zapadnoeuropske vlade jer se procjenjuje da će cjelokupni popravak premašiti 25 milijuna eura dostupnih u posebnom međunarodnom fondu za hitne slučajeve, piše The Guardian.

Napad iz sredine veljače nije uzrokovao radiološku opasnost, ali je znatno oštetio zaštitnu konstrukciju vrijednu 1,5 milijardi eura, izgrađenu 2017. godine kako bi zatvorila uništeni reaktor. Za potpuni popravak vjerojatno će biti potrebno nekoliko mjeseci, ako ne i godina.

Čelična konstrukcija visoka 110 metara pogođena je u noći 14. veljače, a senzori su zabilježili "nešto poput potresa magnitude 6 do 7", prema riječima Serhija Bokova, glavnog inženjera koji je tada bio na dužnosti. "Ali jasno nam je bilo da to nije bio potres", rekao je Bokov.

Dron je probušio otvor od 15 četvornih metara na krovu

Napad dronom koji je letio nisko, ispod razine radarske detekcije, probušio je otvor od 15 četvornih metara na krovu. Također je izazvao štetan i složen tinjajući požar na unutarnjoj oblozi konstrukcije, koji je ugašen tek nakon više od dva tjedna.

Nova zaštitna kupola, koja se sastoji od dvostrukih lukova, dovršena je 2017. kako bi osigurala nestabilni sarkofag iz sovjetskog doba, sagrađen na brzinu. Sarkofag prekriva reaktor broj četiri, poprište najgore globalne nuklearne katastrofe u travnju 1986.

No napad iz veljače ponovno je izložio sarkofag vanjskim utjecajima, što znači da radioaktivna prašina može izaći, a kišnica ući. Ukrajinsko Ministarstvo zaštite okoliša navodi da je "radijacijska pozadina trenutačno unutar normalnih granica i pod stalnim nadzorom".

Što je još važnije, zaštitna struktura sada je dugoročno osjetljivija na hrđanje zbog veće izloženosti vremenskim utjecajima i oštećenja obloge. Također je izbušeno 200 malih rupa u konstrukciji u pokušaju da se požar ugasi vodom.

"Ne dolazi u obzir da se oštećenje ne popravi", rekao je Eric Schmieman, američki inženjer koji je 15 godina radio na dizajnu i izgradnji zaštite u Černobilu. "Potpuni popravak koštao bi najmanje desetke milijuna dolara i lako bi mogao narasti do stotina milijuna. I mogao bi potrajati godinama."

Zaštitni omotač bio je projektiran za vijek trajanja od 100 godina

Zaštitni omotač bio je projektiran za životni vijek od 100 godina, što bi omogućilo dovoljno vremena za demontažu sarkofaga i nuklearnog otpada ispod njega. Za razliku od drugih velikih metalnih konstrukcija, poput Eiffelova tornja, ovu nije bilo moguće ponovno prebojiti kako bi se spriječila korozija.

Ispod sarkofaga nalazi se visoko radioaktivna masa nalik lavi, mješavina 200 tona urana iz reaktora broj četiri i 5000 tona pijeska, olova i borne kiseline koju su sovjetski helikopteri bacili na mjesto nesreće neposredno nakon što je reaktor izmaknuo kontroli.

Detaljnija procjena utjecaja očekuje se u svibnju, ali Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), koja je financirala izgradnju skloništa i uključena je u analizu nakon bombardiranja, smatra da je "jasno da je napad prouzročio značajnu štetu".

Drugi izvori upoznati s procjenom rekli su za The Guardian da se Schmiemanove procjene čine točnima. Iako EBRD raspolaže s 25 milijuna eura za hitne intervencije, navodi se da je "potrebno znatno više sredstava" za rješavanje dugoročnih izazova dekontaminacije koje je izazvao incident.

Sličnu procjenu donijelo je i Ministarstvo zaštite okoliša Ukrajine: "Vjerojatno će za otklanjanje posljedica ruske agresije biti potrebno više sredstava nego što je trenutačno dostupno na Međunarodnom računu za suradnju za Černobil."

Kad se napad dogodio u veljači, Moskva je za njega optužila Ukrajinu. Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da je incident bio provokacija "koju je unaprijed pripremio kijevski režim". Međutim, nakon analize putanje drona, ukrajinski tužitelji vjeruju da se radilo o namjernom napadu ruskih snaga i potencijalnom ratnom zločinu.

Shaun Burnie, nuklearni stručnjak Greenpeacea Ukrajine, rekao je da vjeruje kako će napad imati "posljedice koje će trajati desetljećima" te da se dogodio zato što su "Putin i ruska država provodili oblik nuklearnog terora nad Ukrajinom i Europom, koji je ostao nekažnjen".

Dvije zone isključenja oko nuklearke i dalje su na snazi

Dodatna sredstva za popravke najvjerojatnije će doći od zapadnih vlada. Dvadeset i šest zemalja sudjelovalo je u financiranju izvorne konstrukcije skloništa, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Francusku, Njemačku, pa čak i Rusiju. Čelični luk koštao je 1,5 milijardi eura od ukupnog fonda od 2,1 milijardu eura. Donacije su dale i druge zemlje, poput Turske.

Mjesto na kojem se nalaze ostaci nuklearnog reaktora udaljeno je desetak kilometara od granice s Bjelorusijom. Ruski vojnici zauzeli su ga u veljači 2022. tijekom pokušaja osvajanja Kijeva, a Ukrajina ga je ponovno preuzela u travnju iste godine.

U katastrofi 1986. poginule su dvije osobe, a još 28 ih je umrlo od posljedica radijacijske bolesti neposredno nakon nesreće, dok je 350.000 ljudi evakuirano iz obližnjih gradova. Dvije zone isključenja i dalje su na snazi: jedna na udaljenosti od 30 km od elektrane, u kojoj živi i radi mali broj ljudi, i druga na udaljenosti od šest km, koja uključuje sablasno napušteni grad Pripjat.

Turistima je bio dopušten posjet sve do početka ruske invazije, ali sada se mjesto nalazi u vojnoj pograničnoj zoni, što otežava dekontaminaciju. Ruski vojnici su prilikom kopanja rovova iskopali kontaminirano tlo u blizini skloništa, dok su ukrajinski vojnici dopremali pijesak kako bi izgradili vlastita utvrđenja.

Ukrajinski dužnosnici navode da će prvi korak u sanaciji biti postavljanje privremenog pokrova za otvor na skloništu, iako Schmieman upozorava da radijacija raste prema vrhu skloništa. Stoga je potrebno obučavati i rotirati radnike na temelju sigurnih godišnjih doza.

"Mislili smo da ništa više neće letjeti iznad Černobila"

Radikalna opcija za potpuni popravak, vjerojatno izvediva samo u mirnodopsko vrijeme, bila bi ponovno pomicanje zaštitnog skloništa natrag duž tračnica na kojima je izvorno izgrađeno, 180 metara dalje, kako bi se smanjila izloženost radijaciji za radnike. No Schmieman kaže da bi taj proces trajao više godina.

Dizalice kojima se upravlja daljinski, a vise sa zaštitnog skloništa, bile su namijenjene demontaži sarkofaga i nuklearnog materijala ispod njega, a udar je pogodio točku u blizini garaže za održavanje. I to bi moglo otežati planove za postupno rastavljanje i dekontaminaciju poprišta katastrofe.

"Projektirali smo ovu zgradu imajući na umu mnoge hitne slučajeve, ali nismo je projektirali za rat", rekao je Schmieman. "Iako je većina nuklearnih elektrana projektirana tako da može izdržati pad zrakoplova, mi to nismo učinili jer je nakon nesreće 1986. uvedena zabrana letenja nad Černobilom. Mislili smo da ništa više neće letjeti iznad."