OGLAS za posao u ruskoj tvornici šampona izgledao je kao idealna prilika za Jeana Onanu. Bio je bez posla u glavnom gradu Kameruna Yaoundéu i jedva uzdržavao suprugu i troje male djece, pa je prihvatio priliku da zaradi solidnu plaću, ispričao je ukrajinskim ispitivačima, piše Telegraph. Skupio je novac za avionsku kartu i u ožujku odletio u Moskvu te se pridružio mnogim mladim Afrikancima koji u Rusiju dolaze radi studija ili posla.

No, umjesto izlaza iz financijskih problema, taj ga je put odveo ravno na bojište na istoku Ukrajine, što je bilo iskustvo koje je jedva preživio. Onana je tek stigao kad su njega i još desetak muškaraca iz Bangladeša, Kameruna, Zimbabvea i Gane priveli. Rekli su im da neće raditi u tvornici, već da moraju potpisati jednogodišnji ugovor s ruskom vojskom i otići na prvu crtu bojišta u Putinovoj invaziji na Ukrajinu.

Afrikance su privlačila obećanja o velikoj zaradi

Onana je samo jedan od stotina, možda i tisuća Afrikanaca koji su se našli u rovovima. Mnogi drugi završili su u tvornicama koje opskrbljuju ruski ratni stroj. Afrikanci i državljani siromašnih zemalja regrutirani su jer Rusiji već treću godinu nedostaje ljudstva za nastavak iscrpljujuće ofenzive.

Prema procjeni američkog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), od početka invazije ukupno je poginulo i ranjeno gotovo milijun ruskih vojnika.

Većinu regruta i dalje čine siromašni Rusi, no zbog kroničnog manjka ljudstva Kremlj se okreće inozemstvu i dovodi desetke tisuća vojnika iz Sjeverne Koreje. Afrikance su privlačila obećanja o velikoj zaradi, no mnogi su prevareni ili prisiljeni da potpišu ugovore s vojskom, pokazala je istraga Telegrapha.

Kamerunska vlada toliko je zabrinuta zbog vojnika koji dezertiraju i odlaze u Rusiju da je u ožujku pooštrila pravila za odlazak vojnog osoblja iz zemlje. Mnogi afrički regruti nisu se vratili.

Poginulo više od 60 muškaraca iz Kameruna

Žrtve su taktičkih pješačkih napada u kojima ruska vojska svakodnevno gubi više od 1100 ljudi, osvajajući minimalan teritorij. Objave na kamerunskim društvenim mrežama ukazuju na to da je već više od 60 muškaraca iz te zemlje poginulo.

Onani su obećali visoku plaću, nakon čega je prošao pet tjedana vojne obuke u Rostovu i Luhansku. U njegovoj postrojbi bilo je desetak stranaca iz Bangladeša, Zimbabvea i Brazila. Tijekom obuke smio je kontaktirati obitelj, ali su mu na putu prema fronti oduzeli telefon i dokumente.

Njegova je vojna karijera završila gotovo odmah. Početkom svibnja poslali su njega i još osmoricu u bunker na prvoj crti. Bunker je pogođen i svi osim njega su poginuli. Ležao je ranjen šest dana pod ruševinama prije nego što su ga pronašli i zarobili Ukrajinci.

Ponudili mu posao pranja suđa za 5700 dolara mjesečno

Drugi nedavno zarobljeni Afrikanac, 25-godišnji Malik Diop iz Senegala, ispričao je ukrajinskim vlastima da je studirao u Rusiji kad su ga u trgovačkom centru kontaktirali regruteri. Ponudili su mu posao pranja suđa u Luhansku, daleko od borbi, za plaću od 5700 američkih dolara mjesečno. No već nakon tjedan dana dali su mu pušku, ručne granate i kacigu te ga prebacili na frontu kod Torecka.

"Vidjeli smo mrtve ljude u šumi. Puno mrtvih u zgradama. To me jako pogodilo", rekao je. Čim je dobio priliku, bacio je uniformu i oružje pa pobjegao. Hodao je dva dana prije nego što su ga zarobili. Mnogi nisu imali tu sreću.

Kamerunske društvene mreže posljednjih su mjeseci preplavljene objavama o nestalim rođacima koji su otišli u rusku vojsku i prekinuli kontakt s obiteljima. Uz poruke priložene su i fotografije Afrikanaca u ruskim uniformama.

"Moj prijatelj je otišao u Rusiju pridružiti se ruskoj vojsci i već skoro četiri mjeseca nemamo nikakve vijesti o njemu", stoji u jednoj objavi. "Željeli bismo znati je li živ ili mrtav."

Pritvoreni na aerodromima i prisiljeni potpisati vojne ugovore

Neke objave kasnije su ažurirane informacijama da je nestala osoba ubijena. Na jednom profilu koji prati podatke o poginulima procijenjeno je da je u ratu dosad poginulo 67 muškaraca iz Kameruna. U nekim porukama stoji da su muškarci pritvoreni na aerodromima i prisiljeni potpisati vojne ugovore.

Ogromna razlika između vrlo niskih vojnih plaća u Kamerunu i obećane ruske plaće dodatno je pogoršala problem dezertiranja. Mjesečna plaća običnog kamerunskog vojnika iznosi oko 80 eura, dok Rusija nudi oko 1780 eura. U jednoj objavi vojnik je pokazao obračun plaće i naveo: "Zato radije idemo poginuti u Rusiju."

"Ne pokreće ih podrška Rusiji, nego novac" 

Raoul Sumo Tayo, istraživač iz Instituta za sigurnosne studije u Pretoriji, rekao je: "Oni kažu da je bolje ići boriti se tamo gdje mogu zaraditi dovoljno da ostave nešto za svoje obitelji. Mislim da ono što ih pokreće nije podrška Rusiji, nego novac." 

Ne završavaju svi Afrikanci u Rusiji na bojištu. Prema izvješću organizacije Global Initiative Against Transnational Organised Crime (GI‐TOC), ruska je tvrtka prošlog mjeseca angažirala stotine mladih žena iz Afrike da rade u proizvodnji iranskih dronova Shahed.

Radile su u tvornici u Jelabugi, posebnoj gospodarskoj zoni u Tatarstanu, oko 800 km istočno od Moskve. Regrutirane su uz obećanja o dobroj plaći i obrazovanju, no nisu obaviještene da je tvornica vojna meta. Nekoliko ih je ranjeno u ukrajinskom napadu dronovima u travnju 2024.