ZNANSTVENICI su desetljećima primjećivali da se rak i Alzheimerova bolest rijetko javljaju kod iste osobe, što je potaknulo nagađanja da jedno stanje može pružiti zaštitu od drugog. Nova studija provedena na miševima nudi moguće molekularno objašnjenje za tu medicinsku zagonetku: čini se da protein koji proizvode stanice raka prodire u mozak, gdje pomaže u razgradnji nakupina neispravno savijenih proteina često povezanih s Alzheimerovom bolešću, piše Nature.

Studija, na kojoj se radilo 15 godina, objavljena je 22. siječnja u časopisu Cell i mogla bi pomoći znanstvenicima u razvoju lijekova za liječenje Alzheimerove bolesti. "Imaju dio slagalice", kaže Donald Weaver, neurolog i kemičar s Istraživačkog instituta Krembil na Sveučilištu u Torontu u Kanadi, koji nije bio uključen u studiju. "To nikako nije cijela slika. Ali je zanimljiv dio."

Misterij Alzheimerove bolesti

Weavera je ta zagonetka zanimala još od početka njegove medicinske obuke, kada je stariji patolog usputno primijetio: "Ako vidite nekoga s Alzheimerovom bolešću, nikada nije imao rak." Ta mu se opaska urezala u pamćenje tijekom godina dok je dijagnosticirao tisuće ljudi s Alzheimerovom bolešću. "Ne mogu se sjetiti niti jedne osobe koja je imala rak", kaže on.

Epidemiološki podaci ne pokazuju tako oštru podjelu, no meta-analiza iz 2020. godine, koja se temelji na podacima više od 9,6 milijuna ljudi, otkrila je da je dijagnoza raka povezana s 11% smanjenom učestalošću Alzheimerove bolesti. Taj je odnos bilo teško raspetljati jer istraživači moraju kontrolirati različite vanjske čimbenike.

Primjerice, ljudi mogu umrijeti od raka prije nego što dožive dob za razvoj simptoma Alzheimerove bolesti, a neke terapije za rak mogu uzrokovati kognitivne poteškoće koje bi mogle prikriti dijagnozu Alzheimera.

Ipak, s vremenom se prikupilo dovoljno podataka da uvjere Youminga Lua, neurologa sa Sveučilišta znanosti i tehnologije Huazhong u Wuhanu u Kini, da detaljnije istraži biologiju koja stoji iza ovog trenda.

Duga potraga

Istraživači u Luovom laboratoriju proveli su sljedećih šest godina tražeći najbolji način za modeliranje oba stanja kod miševa. Na kraju je tim odlučio presaditi tri različite vrste ljudskih tumora - pluća, prostate i debelog crijeva - u mišje modele Alzheimerove bolesti. Miševi s rakom nisu razvili moždane plakove karakteristične za Alzheimerovu bolest, navodi Lu. "Tada smo se zapitali, ‘zašto’?”

Istraživači su zatim pretraživali proteine koje su izlučivale te stanice raka, tražeći one koji mogu proći zaštitnu, takozvanu krvno-moždanu barijeru kako bi ušli u mozak. Ta potraga, koja je trajala više od šest godina, suzila je popis na jedan protein nazvan cistatin C.