JOSEPH Goebbels (29. listopada 1897. – 1. svibnja 1945.) bio je njemački nacistički političar i jedan od najbližih suradnika Adolfa Hitlera. Kao ministar propagande Trećeg Reicha, Goebbels je bio ključna figura u širenju nacističke ideologije, manipulirajući medijima i javnim mnijenjem kako bi učvrstio nacističku vlast.

Paul Joseph Goebbels rođen je u Rheydtu, Njemačka, u katoličkoj obitelji srednje klase. Zbog zdravstvenih problema u djetinjstvu, uključujući deformaciju stopala, nije mogao sudjelovati u fizičkim aktivnostima, što je usmjerilo njegov interes prema intelektualnim aktivnostima.

Studirao je književnost i povijest na nekoliko njemačkih sveučilišta, uključujući Heidelberg, gdje je 1921. godine stekao doktorat iz njemačke književnosti s tezom o romantičnom piscu Wilhelmu von Schützu. Njegova akademska karijera pokazala je intelektualnu oštrinu, ali i sklonost radikalnim idejama.

Uspon u Nacističkoj stranci

Goebbels se pridružio Nacističkoj stranci 1924. godine, privučen njezinom antisemitskom i nacionalističkom retorikom. Brzo se istaknuo kao karizmatični govornik i vješt propagandist. Godine 1926. postao je Gauleiter (regionalni vođa) Berlina, gdje je organizirao nasilne demonstracije i širio nacističku propagandu putem novina Der Angriff, koje je osnovao 1927.

Njegova sposobnost manipuliranja javnim mnijenjem dovela ga je do imenovanja za Reichsministra za narodno prosvjećivanje i propagandu 1933., nakon što su nacisti preuzeli vlast.

Uloga kao ministar propagande

Kao ministar propagande, Goebbels je imao kontrolu nad svim oblicima medija u Nacističkoj Njemačkoj, uključujući novine, radio, film i književnost. Njegova propaganda glorificirala je Hitlera, promicala antisemitizam i opravdavala agresivnu vanjsku politiku Trećeg Reicha.

Organizirao je masovne skupove, poput onih u Nürnbergu, i nadzirao kulturnu produkciju kako bi osigurao usklađenost s nacističkom ideologijom. Goebbels je također bio ključan u promoviranju koncepta "totalnog rata" tijekom Drugog svjetskog rata, posebno nakon njemačkih poraza 1943. godine.

18. veljače 1943., u jeku Drugog svjetskog rata, njemački ministar propagande Joseph Goebbels održao je svoj poznati govor u berlinskom Sportpalastu, poznat kao "Govor o totalnom ratu". Ovaj govor predstavljao je prekretnicu u nacističkoj propagandi i imao je za cilj mobilizirati njemački narod za potpuni ratni napor.

Govor je održan neposredno nakon katastrofalnog poraza njemačke vojske u Bitci za Staljingrad početkom veljače 1943. Ovaj poraz označio je prekretnicu na Istočnom frontu, s ozbiljnim posljedicama po njemački moral i vjeru u pobjedu.

Goebbels je u svom izlaganju postavio niz retoričkih pitanja publici, od kojih je najpoznatije: "Želite li totalni rat? Želite li ga, ako je potrebno, totalnijeg i radikalnijeg nego što ga danas uopće možemo zamisliti?" Publika je odgovorila gromoglasnim odobravanjem, što je poslužilo kao dokaz navodne potpore njemačkog naroda za intenziviranje ratnih napora.

Osobni život

Goebbels se 1931. oženio Magdom Quandt, s kojom je imao šestero djece. Njihov brak često je bio prikazivan u propagandi kao ideal nacističke obitelji, iako je bio obilježen Goebbelsovim nevjerama. Magda je bila odana nacističkoj ideologiji i blisko povezana s Hitlerom, što je dodatno učvrstilo Goebbelsov položaj u režimu.

Posljednji dani

Kako se Treći Reich približavao porazu 1945., Goebbels je ostao jedan od najodanijih Hitlerovih sljedbenika. U travnju 1945., dok su sovjetske snage opsjedale Berlin, Goebbels, Magda i njihova djeca preselili su se u Hitlerov bunker. Goebbels je nastavio emitirati propagandne poruke, pozivajući na otpor do kraja.

Dana 30. travnja 1945., nakon Hitlerova samoubojstva, Goebbels je preuzeo ulogu kancelara Reicha, ali samo na jedan dan. Sljedećeg dana, 1. svibnja 1945., Goebbels i Magda donijeli su odluku da okončaju svoje živote i živote svoje djece.

Magda je dala djeci sedative, a zatim su im dani otrovi, vjerojatno cijanid, kako bi izbjegli zarobljavanje. Nakon toga, Goebbels i Magda počinili su samoubojstvo, a njihova tijela su djelomično spaljena od strane SS-a, ali su kasnije pronađena i identificirana od strane sovjetskih snaga. Njihova smrt označila je kraj jednog od najzloglasnijih poglavlja nacističkog režima.