MAJA Odričić Mikulić, pročelnica Upravnog odjela za civilno društvo i ljudska prava Međimurske županije, izazvala je veliku pozornost javnosti nakon što je promijenila nacionalnost i izjasnila se kao Romkinja kako bi se kandidirala za zamjenicu župana iz redova romske nacionalne manjine.

U intervjuu za Index otkrila nam je što ju je potaknulo na tu odluku, što je naučila tijekom deset godina rada s romskom zajednicom i kako odgovara na kritike da je njezina promjena nacionalnosti isključivo politički potez.

Što vas je potaknulo da promijenite nacionalnost i izjasnite se kao Romkinja?

Prije svega, ja sam Međimurka, ali se tako ne mogu službeno izjasniti. I promjenu nacionalnosti vidim kao gestu. Gestu mene kao osobe koja je svoj rad posvetila ne samo romskoj zajednici već i povezivanju naših dviju zajednica. Dugo sam razmišljala o tome, ali odluku nije bilo teško donijeti.

Razumijem potrebe i jedne i druge strane. Integracija ne znači gubitak identiteta – ona znači sudjelovanje, preuzimanje odgovornosti i doprinos zajedničkom dobru. Zajednički život znači uzajamno poštovanje, otvorenost za dijalog i spremnost na suradnju. Očekivala sam osudu dijela jedne i druge zajednice, ali količina mržnje koja se širi zastrašujuća je i to je još jedan dokaz koliko treba raditi na razini društva. 

Već deset godina radite s romskom populacijom. Što vas je privuklo tom poslu i što ste naučili tijekom tog iskustva?

Krenula sam sasvim slučajno, na poziv da se kao volonterka uključim u rad jedne udruge koja je organizirala produženi boravak u Kuršancu. Tada sam i prvi put bila u dijelu naselja u kojem žive Romi i ako ste imalo čovjek, na to ne možete ostati imuni. Nisam mogla ne učiniti ništa. Tada sam se i aktivnije uključila u rad udruge.

Poslije sam se zaposlila u Županiji, što mi je omogućilo da cijelu problematiku sagledam iz više aspekata. Svatko razuman uvidio bi da politike koje su usmjerene prema Romima dugoročno ne mogu doprinijeti integraciji romske zajednice, već upravo suprotno – sustav godinama neizravno potiče ostanak u romskim naseljima i bez obzira koliko se ulagalo u infrastrukturu u tim naseljima, iako smatram da je nužno osigurati uvjete dostojne života, ako se ne radi s ljudima, ako se ne mijenja njihova svijest, geto će i dalje biti geto.

Na primjer, u Kuršancu je prije 15 godina izgrađen obiteljski centar, u kojemu se održavaju predškolski program i druge društvene aktivnosti. Najprije je uništeno vanjsko igralište, pa ograda, pa fasada. Prije dvije godine ugrađene su klime, drugi dan je uništena vanjska jedinica. A sličnih je situacija bilo i u drugim naseljima kad se uništavalo i izmetom nagrdilo centar izgrađen u Piškorovcu. Do ponašanja je. 

Prije svega, naučila sam biti strpljiva jer se promjene ne mogu dogoditi preko noći. U radu s Romima najbitnije je povjerenje, a ono se i najteže gradi jer su nepovjerljivi i njihove su zajednice dosta zatvorene.

Zašto ste se odlučili kandidirati baš za zamjenicu župana iz redova romske nacionalne manjine?

Već dugi niz godina govorim da će se stvari promijeniti ako se romskim pitanjima krenemo baviti drugačijim pristupom, koordiniranim i multisektorskim, pristupom odozdo prema gore, osluškujući potrebe lokalne zajednice. Mislim da bi osoba koja je izabrana trebala iskoristiti dužnost da se pokrene promjena u razumijevanju procesa integracije i da se tome prilagode i javne politike, posebno one usmjerene Romima.

Kako odgovarate na kritike da je vaša promjena nacionalnosti motivirana isključivo političkim ambicijama?

Pitanje integracije prije svega pitanje je društva. Poziciju zamjenika župana iz reda nacionalne manjine ne smatram političkom, već tu vidim priliku da se kroz perspektivu društva mijenjaju stvari. Pitanje integracije nije pitanje samo Roma već i cijele lokalne zajednice u koju ih želimo integrirati. Ljudska prava pripadaju svima, a ne samo onima koji žive u romskim naseljima.

Moj izbor se propituje iako sam samo iskoristila zakonsku mogućnost koju može iskoristiti svaki drugi građanin. Da je postojala mogućnost da se kandidiram kao Hrvatica, isto bih učinila. Nisam prva koja je to učinila, mnogi ciljano to rade kako bi iskoristili neke pogodnosti kao Romi, ne samo u sustavu obrazovanja i zapošljavanja već upravo i u političkom djelovanju, pa to nitko ne propituje. 

Moj postupak može se smatrati manipulacijom sustava, što je još jedna tema koju je potrebno otvoriti – apsurd manjinskih prava koja se desetljećima zloupotrebljavaju, a konkretno Romi od toga nemaju ništa. Romi od 2003. imaju mogućnost političkog djelovanja kroz vijeća i predstavnike, a od 2011. u dvjema općinama imaju i pravo na zamjenika načelnika. Nijedno vijeće (osim županijskog) ne funkcionira zbog međusobnog neslaganja, a nije ništa bolje ni sa zamjenicima.

Da sam se željela uključiti u politiku, učinila bih to na drugi način. Bitno je naglasiti da pravo glasa imaju samo Romi koji su se tako izjasnili u Registru birača, tako da je jasno da u ovo idem bez glasačke mašinerije, bez obitelji i prijatelja koji mogu dati glas, idem čistog srca jer vjerujem da je u ovom trenutku ovo jedini ispravni način.

Kažete da vas ne zanima politička fotelja. Što je pravi cilj vašeg angažmana?

Vjerujem da je teško povjerovati, ali u ovome zaista nemam osobni interes. Samo želim ukazati da se, ako se ne razvije partnerski odnos između dviju zajednica i ako se ne počnu otvarati pitanja koja su se desetljećima gurala pod tepih, do kvalitetnog suživota još dugo neće doći.

Svi mi, manje-više, znamo koji su problemi, ali na uzroke koji do njih dovode, kao i na načine na koje ih trebamo rješavati, gledamo različito. Svi govore o integraciji, ali sustav tome ne doprinosi. Treba krenuti od rješavanja problema koji posljedično generiraju sve druge probleme u obrazovanju, socijalnoj zaštiti i zaštiti djece, stanovanju.

Što biste poručili onima koji sumnjaju u vaše motive?

S jedne strane, koliko god meni osobno bio bolan ovaj linč, naravno iz nerazumijevanja, drago mi je što su moji potencijalni kandidati pokazali svoje pravo lice – siju toliko mržnje prema meni osobno i prema Hrvatima, a žele biti prihvaćeni. Bili su predstavnici Roma dugi niz godina, a čemu su konkretno doprinijeli?

Umjesto da sad pokažu što nude Romima, oni se samo bave širenjem mržnje prema meni, a kad su mnoge Rome slali "Maji na županiju", onda moja nacionalnost nije bila problem. I tu ću otvoreno pitati – tko je onda pomogao Romima? Romi? Nisu. Romi moraju znati da imaju pravo izbora. Oni odlučuju tko će ih zastupati – netko tko će raditi na integraciji ako glas daju meni ili netko tko širi mržnju, koristi svoj položaj, metode zastrašivanja i prijetnji.