"JA SAM čovjek bez afera", rekao je krajem 2024. tadašnji predsjednički kandidat Dragan Primorac. Mediji su do tada već objavili niz istraživačkih članaka o njegovoj polemičnoj političkoj, poslovnoj i imovinskoj prošlosti, ali je Primorac nastavio graditi sliku o sebi kao čovjeku bez afera.

Ponovio je to i danas tako što je svoj život usporedio je s čašom čiste, prozirne pitke vode. Tako će, tvrdi, ustrojiti i Hrvatski olimpijski odbor ako bude izabran za nasljednika Zlatka Mateše. Istražili smo zato može li se život HDZ-ova političara doista nazvati čistim. Zaključak je, vrlo teško. No krenimo redom.

> Primorac Indexu: "Ja sam među onima koji mogu mirno reći da nemaju afera"

Gradski stan kupila mu je majka pa ga prodala za više nego dvostruko

Jedna od prvih afera vezana je uz gradski stan koji je Primorac kao mladi znanstvenik dobio u najam u Splitu pod povlaštenim uvjetima. Koristio ga je oko tri godine, a 2001. na natječaju ga kupuje njegova majka. Ostvarila je 20 posto popusta za gotovinsko plaćanje i dodatnih 15 posto jer je stan bio označen kao "neuseljiv". Stan je bio neuseljiv zato što je u njemu već živio stanar. Pogađate tko? Dragan Primorac!

Prema dokumentima koje je svojedobno objavio tadašnji splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević, Primorac je istodobno sudjelovao na natječaju kao korisnik stana, uplatio jamčevinu i imao pravo prvokupa, ali ga nije iskoristio. Ivošević je tvrdio da je Primorac svjesno odustao od prava prvokupa kako bi njegova majka ostvarila dodatnih 15 posto popusta zbog toga što je stan bio useljen.

Prema dostupnim informacijama, stan je plaćen oko 72 tisuće njemačkih maraka, a već dva dana kasnije prodan je za približno 160 tisuća maraka. Prodajna cijena bila je više nego dvostruko viša od one po kojoj ga je Primorčeva majka kupila. Primorac je tvrdio kako je sve bilo legalno. 

Dragovoljački staž i pretresi stanova u Splitu

Pisali smo i o tome kako je Primorac javno tvrdio da je dragovoljac Domovinskog rata te da mu ratni staž počinje u siječnju 1991. godine. Isticao je i svoj angažman tijekom 1990. u kontekstu antiterorističke postrojbe.

Zapovjednik pričuvne antiterorističke postrojbe Policijske uprave splitsko-dalmatinske Vlado Bužančić rekao je u medijskom istupu da su Primorac i njegova ekipa iz taekwondo kluba Kocunar sudjelovali u "preventivnom djelovanju protiv snajperista".

Prema njegovim riječima, pretresali su sumnjive stanove u Splitu, a takvih je bilo oko tri tisuće. Bužančić je postrojbu nazvao paravojnom formacijom te rekao da je pretresala stanove, često one u kojima su živjele srpske obitelji.

Ministarstvo uređeno bez pisanog ugovora i javne nabave

Primorčev politički uspon dogodio se u vrijeme Ive Sanadera, a posebno nakon što je postao ministar znanosti, obrazovanja i športa u HDZ-ovoj vladi. Za preuređenje i opremanje zgrade Ministarstva na Sveticama 2008. je usmeno, bez pisanog ugovora i mimo Zakona o javnoj nabavi angažirao privatnu tvrtku Svetice-centar.

Prema detaljima pravomoćne presude koje je u predsjedničkoj kampanji predstavila Ivana Kekin, radilo se o radovima i namještaju čija je vrijednost premašila 5,5 milijuna kuna, odnosno više od 700 tisuća eura. Kekin je tada tvrdila da je projekt uključivao luksuzno uređen ministarski prostor, prostoriju za odmor, kupaonicu, garderobu i prostoriju za fitness.

Radovi nisu plaćeni pa je izvođač tužio državu. Nakon dugotrajnog postupka Visoki trgovački sud pravomoćno je presudio da mu Ministarstvo mora isplatiti više od tri milijuna eura, zajedno s kamatama i troškovima. Primorac je u svoju obranu rekao da je presuda bila paradoksalna. 

Od imovinske kartice do vile na Šestinama

U kampanji za predsjednika 2009. godine Primorac je objavio imovinsku karticu. Tada je imao stan od 156 četvornih metara na Pantovčaku, procijenjen na 2,6 milijuna kuna, manji poslovni prostor, Volkswagen Tiguan i oko 370 tisuća kuna ušteđevine.

Petnaest godina kasnije, kada se ponovno kandidirao za predsjednika, više nije želio objaviti novu imovinsku karticu, iako je u međuvremenu višestruko povećao bogatstvo. Postao je vlasnik luksuzne vile na Šestinskom vijencu, vrijedne više od milijun eura, te niza profitabilnih tvrtki u Hrvatskoj i inozemstvu.

Prije dvije godine rekonstruirali smo niz sumnji vezanih uz njegove nekretnine. Stan na Pantovčaku 2018. godine prodan je Ivanu Primorcu, sinu poduzetnika Marijana Primorca, za 460 tisuća eura. Od istog Ivana Primorca kupljena je vila na Šestinama za 933 tisuće eura. U zemljišnim knjigama nije bio vidljiv kredit, što je otvorilo pitanje kako je financirana razlika u cijeni.

U pozadini su i ranije objavljene priče o kupnji dvaju stanova na zagrebačkoj Malešnici za gotovinu te skupocjenog stana na Pantovčaku, kupljenog djelomično kreditom, bez jasnog objašnjenja izvora sredstava u službenim dokumentima. Sve je to dodatno potaknulo pitanja o podrijetlu njegove imovine.

Poliklinika Sv. Katarina i ugovori s državom

Ključni skok Primorčeva bogatstva dogodio se nakon izlaska iz politike. Godine 2009. osnovao je tvrtku Origo zdravlje, danas vlasnika Poliklinike Sv. Katarina i Sv. Katarina Skin Clinic, a direktorica tvrtke je njegova supruga Jadranka Primorac.

Osnivački partner bio mu je hotelijer i poduzetnik Jako Andabak. Prema ranije objavljenim podacima, Andabak je u projekt uložio oko 100 milijuna kuna, dok je Primorac dao poslovno i stručno znanje te dobio 50-postotni vlasnički udio.

Prva specijalna bolnica Sv. Katarina otvorena je 2011. godine u Zaboku. Poslovanje se potom proširilo na Zagreb, Split, Makarsku i Dubrovnik. U posljednjoj promatranoj godini tvrtka je imala prihod od 13,9 milijuna kuna i neto dobit od oko 917 tisuća eura.

Bolnica imala ugovor sa Skijaškim savezom dok je ondje bio Pavlek

Jutarnji list objavio je da je Sv. Katarina od HZZO-a od 2013. do 2023. godine dobila oko 3,6 milijuna eura. Tijekom 2024., upravo kada je HDZ kandidirao Primorca za predsjednika, vrijednost ugovora naglo je porasla. Poliklinika godinama ima ugovore s HZZO-om i prima javni novac, što je otvorilo pitanja o njezinu poslovnom odnosu s državom.

Ta bolnica ima i ugovor sa Hrvatskim skijaškim savezom čiji je glavni operativac Vedran Pavlek odnedavno u bijegu.

Sumnje oko forenzičke opreme i suradnja s Laucom

Nakon izlaska iz politike Primorac je intenzivno surađivao s Gordanom Laucom i njegovom tvrtkom Genos. Zajedno su se hvalili da im je Europska komisija dodijelila 17 milijuna kuna za istraživačke projekte.

Policija i DORH provodili su predistražne radnje zbog sumnje da je sofisticirana forenzička oprema, nabavljena za državne institucije, mogla završiti u privatnim laboratorijima, među kojima se spominjao i Laucov Genos. Nije poznato kako je slučaj završio. Lauc je tvrdio da su provedene samo predistražne radnje, da kod njih nije pronađeno ništa sumnjivo te da službena istraga nikada nije ni otvorena.

Primorac je od 2012. do 2014. bio i zaposlenik Genosa te suvlasnik nekoliko manjih tvrtki, među kojima su Međunarodni centar za primijenjena biološka istraživanja i Frater Semper, kao i tvrtki povezanih s inozemstvom. Te poslovne veze, državni i europski grantovi te slučaj forenzičke opreme ostavili su niz otvorenih pitanja o razgraničenju javnog i privatnog interesa.

Teško je govoriti o čovjeku bez afera

Afera sa splitskim stanom, sporna paravojna epizoda i dragovoljački staž, nezakonita adaptacija Ministarstva, nejasne nekretninske i rodbinsko-poslovne veze te naglo bogaćenje kroz polikliniku koja ima ugovore s HZZO-om i prima javni novac čine mozaik koji teško podupire Primorčevu tvrdnju da je "čovjek bez afera".

Primorac sada želi preuzeti Hrvatski olimpijski odbor, čije je poslovanje već predmet interesa USKOK-a.