PRIJE 440 godina objavljena je prva zbirka skladbi Julija Skjavetića, prema mišljenju mnogih muzikologa, najboljeg polifoničara među starijim hrvatskim skladateljima.

Skjavetićeve objavljene zbirke posvećene šibenskom biskupu Jeronimu Savorgnanu u čijoj je službi bio 1563. godine za trajanja znamenitog Tridentskog koncila. Dvije opsežne zbirke skladba objavio je u Veneciji 1563. i 1564. godine kod izdavača Girolama Scotta: Li madrigali a quatro et cinque voci - libro secondo i Moteti a cinque et a sei voci - libro primo. U prvoj zbirci tiskano je trideset skladba, a u drugoj osamnaest. Nažalost, prva knjiga Skjavetićevih madrigala nije uščuvana, a i druga je sačuvana samo u dionicama, stoji prilogu Šibenskog lista što ga je priredio Đuro Bećir. Nepotpuna zbirka madrigala čuva se u Accademia filharmonica u Veroni, a nepotpuna zbirka moteta u Jagiellonskoj knjižnici u Krakowu.

Skjavetićevo djelo prvi je hrvatskoj publici predstavio muzikolog Dragan Plamenac na koncertu u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu 1935. godine. Osobito je zanimljiv podatak da je Lovro Županović nadokomponiranjem izgubljenih dionica upotpunio obje Skjavetićeve zbirke. Skjavetićeva glazba doživjela je u našem vremenu veliki uspjeh, a za to su, uz ostalo, zaslužni suvremeni "nosači zvuka". Tako je Julije Skjavetić ponovo "otkriven" kao velika osobnost hrvatske glazbe 16. stoljeća.