NEUMOLJIVA je ta naša pravna država. Evo, došla u petak policija na građevinsku skelu u središtu Zagreba, pokupila desetak turskih ilegalaca i bez pardona ih potrpala u maricu. Žgoljavi bauštelac, koji se tko zna kojim kanalima dovukao iz tko zna kakve vukojebine da bi u Hrvatskoj gulio žbuku i spavao pod mostom, skutrio se pred plećatim predstavnikom hrvatskog zakona i zurio u pod pomiren sa sudbinom. Bio je to prizor kao s reklame za pravnu državu: kriminal poražen u srazu s utegnutom uniformom, pendrekom o pasu, šapkom nabijenom na oči i odlučnosti u pogledu. Grupica je pobacana u maricu i odvezena na daljnji postupak. Pravna država 1 - Kriminal 0.

Prije dva tjedna Vrhovni sud poništilo je presudu Miroslava Kutli zbog malverzacija dionicama Dione i bjelovarskog Univerzala, a sve zbog loše sročene optužnice. Neće biti čak ni novog suđenja, budući da ni u prvom nisu bile dokazane kriminalne aktivnosti. U proteklih deset godina protiv Miroslava Kutle kao paradigme pretvorbe i privatizacije na hrvatski način pokrenuto je deset postupaka. Svih deset završilo je u njegovu korist. Ukupan rezultat: Kutle 10 - Pravna država 0. Dobra parola za promidžbene plakate na ulasku u Hrvatsku. Zapravo, za obilježavanje svakog kutka Hrvatske.

Točan rezultat se ne zna, ali pravna država definitivno slabo stoji

Idemo dalje. U proteklih deset godina hrvatska policija nije riješila ukupno 66 ubojstava, uglavnom mafijaških. Mafija 66 - Pravna država 0. U proteklih pet godina nije riješeno 11 batinaških napada. Batinaši 11 - Pravna država 0. Gotovo svaki tjedan zagrebačke mostove blokira policija s dugim cijevima u uzaludnom iščekivanju da bi im u krilo mogao pasti neki od pljačkaša banke, pošte ili kladionice. Nije još pao ni jedan. Točan rezultat još se ne zna, ali pravna država definitivno slabo stoji.

Sjećate se koliko je dugo trebalo hrvatskim sudovima da izdaju nalog za pritvaranjem Branimira Glavaša? Kad je teškom mukom obavljena i ta formalnost, kad je imunitet konačno skinut i suđenje se zahuktalo, premijer Ivo Sanader naložio je novoj saborskoj većini da pusti Glavaša iz pritvora. Suđenje se nastavilo s njim na slobodi, ali ne zadugo: prije nekoliko dana suđenje je naprasno prekinuto i vraćeno na početak. Zbog povrede postupovnih pravila. Rezultat na poluvremenu: Branimir Glavaš 1 - Pravna država 0.

Nedavno je i osuđeni liječnik Ognjen Šimić pobjegao preko granice u Bosnu i Hercegovinu, gdje se sklonio od izdržavanja devetogodišnje zatvorske kazne zbog uzimanja mita. Sud ga je tijekom suđenja pustio da se brani sa slobode, Ika Šarić izrekla presudu bez njegove nazočnosti, a policija ga pustila da bez problema prijeđe granicu sa svim potrebnim dokumentima. Sve čisto i po zakonu. Šimić 1 - Pravna država 0.

Što je sa Žužulom, Liburnijom i kilavim Maestrom?

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić gotovo na mjesečnoj bazi hvali se pokretanjem istraga i podizanjem optužnica, no valjalo bi pokrenuti detaljno znanstveno istraživanje da se otkrije što se dogodilo s najvećim slučajevima. Što je sa Žužulom, Liburnijom, pa i kilavim Maestrom? Jedna ugledna komentatorica nazvala ga je "majstorom otvaranja istraga koje nikad neće završiti". Rezultat je teško otkriti, ali Bajić je definitivno u minusu. A s njim i pravna država.

I što joj onda preostaje nego trenirati strogoću (i iskaliti frustraciju) na najslabijima. Nekad je to Vesna Balenović, kojoj prijeti zatvor umjesto da u zatvoru završe svi oni koje je prozvala za kriminal u Ini. A ponekad, kao ovog petka, ubogi turski ilegalci. Čak se i nogometni huligani uspijevaju izvući ispod čvrste šape pravne države, ali ovi bauštelci su ipak "dno dna". Oni "ko ovce za klanje" čekaju da plavci prije ili kasnije dođu po njih. Šarafe, lupaju, buše i - odoše u maricu. Pa na granicu. Natrag u selendru iz koje su pobjegli trbuhom za kruhom. Sila boga ne moli. Poruka je nedvosmislena: Hrvatska ne tolerira (njihov) kriminal.

Mjerila nisu ista za sve

Zakon se mora poštovati. Tu nema zbora. Ali mjerila ipak nisu ista. Možda bi u nekoj drugoj zemlji bilo neobično što Miroslav Kutle nije osuđen za malverzacije u Tisku, Gradskom podrumu, Slobodnoj Dalmaciji, Kimu, Dioni i tko zna gdje još. U Hrvatskoj je to zapravo sasvim normalno. Možda bi u nekoj drugoj zemlji skandalozna bila činjenica da policija još nije riješila 66 mafijaških ubojstava i 11 fizičkih napada (uključivši i na Dušana Miljuša i Igora Rađenovića), ali u ovoj je to sasvim očekivano. Kao što je očekivano da se vladajuća stranka prvo odrekne svoje političke uzdanice, pa ga štiti od pritvaranja, pa mu oduzme imunitet, pa mu ga nakon izbora vrati i tako izvuče iz pritvora, pa na kraju bez riječi komentara poprati vraćanje procesa za ratne zločine na početak. Ipak je to Hrvatska.

Možda u ovom društvu postoje neki naivci kojima prizor gorostasnog policajca nad uplašenim ilegalcem vraća povjerenje u pravnu državu. Ali takve zaluđene iznimke trebalo bi pod hitno pronaći i nagraditi: automobilom, kreditnom karticom, kablovskom televizijom. Svi ostali svjesni su da u Hrvatskoj pravda nije ista za sve. Ukradete li kruh u dućanu, lopov ste. Ukradete li cijeli dućan, poduzetnik ste, možda i tajkun. Lopov dobije lisičine. Tajkun stranačku knjižicu. Lopovi završavaju u marici, tajkuni u politici. Luzeri se pretvaraju u kriminalce. Pobjednici u stupove društva. Nema što, naša pravna država melje sve pred sobom.

Foto: Index