BOŽIDAR Adžija hrvatski je pravnik i pisac koji je ostao zapamćen kao jedan od najistaknutijih marksističkih mislilaca u Hrvatskoj tijekom međuratnog razdoblja. Bio je urednik, radio u sindikatu te objavljivao djela na temu filozofije, ekonomije i sociologije. Zbog svojih političkih stavova često je bio zatvaran, a na kraju je i ubijen. 1941. pogubili su ga ustaše uz ostale kerestinečke logoraše.

Nakon studija vratio se kući, no odmah je pobjegao zbog Talijana

Adžija je rođen 1890. godine u Drnišu, tada malom selu u Dalmatinskog zagori. Želio se školovati i premišljao se između Zagreba i Splita, no ponudila mu se prilika za odlazak na studij u Prag, što je prihvatio. 1914. godine završava doktorat i vraća se kući te je odmah mobiliziran. U ratu je radio kao pisar i prevoditelj po vojnim sudovima te je boravio uglavnom u Šibeniku.

Adžija se također uključuje u politiku. Izabran je u Drnišu kao član Narodnog vijeća SHS, no ubrzo napušta poziciju jer se zbog talijanske okupacije seli u Zagreb. U Zagrebu brzo napreduje te postaje šef Ureda za izbjeglice iz Istre. 1920. godine bavi se izbjeglicama, ali sve više i radničkom klasom. Od 1922. godine radio je u Središnjem uredu za osiguranje radnika.

Otvoreni komunist u međuratnoj Jugoslaviji

Početkom tridesetih godina upoznaje članove KPJ-a. U to vrijeme već je pisao marksističke tekstove te bio otvoreni pobornik komunističke ideje, što će mu donijeti novi niz problema tijekom boravka u Zagrebu. Od 1935. godine član je komunističke stranke, a već dvije godine kasnije postaje član Centralnog komiteta.

Bio je radnički idealist, ali je komentirao i da radnici trebaju više čitati kako bi bolje osvijestili svoj status. Na temelju tih razmišljanja pokrenuo je Radničku čitaonicu i kasnije Radničku biblioteku te je bio urednik časopisa Radnička zaštita, u kojem je objavljivao marksističke tekstove. Zagrebačko društvo znalo je za Adžiju. Smatrali su ga jednim od najglasnijih komunista tog vremena. Jedni su ga tolerirali, drugi obožavali, ali među radnicima i izbjeglicama je bio vrlo popularan.

Njegovo djelovanje u sklopu komunističke partije dovelo je do toga da je zatvaran u tri navrata između 1936. i 1939. godine. Nakon što je proglašena ustaška država, maknut je sa svih pozicija i ponovno odveden u zatvor. Umro je na današnji dan 1941. godine kad su ga ustaški vojnici odveli na Maksimir i pogubili s ostalim političkim neprijateljima.

Iza sebe je ostavio niz eseja i članaka o radništvu, odnosu Crkve i države, socijalističkom upravljanju i pravu. Napisao je Kapitalizam i socijalizam, Međunarodnu organizaciju rada te filozofska djela o Marksu. Njegovo stvaralaštvo preživjelo je ratne godine te je sačuvano.

Nakon Drugog svjetskog rata i po dolasku Tita na vlast postaje jedan od narodnih heroja i mučenika. Njegova djela postala su još popularnija te stječe status glavnog marksističkog mislioca hrvatskog prostora. U Drnišu je izbrisan svaki spomen na Adžiju, no u Zagrebu je bila drukčija situacija. Već 1946. godine dobiva ulicu na Trešnjevci, čiji se naziv nikad nije promijenio, čak ni nakon 1991. godine.