DIVLJE pčele nisu nimalo nasumične u odabiru cvijeća koje posjećuju. Novo istraživanje otkrilo je da one strateški biraju različite cvjetove kako bi osigurale uravnotežen unos bjelančevina, masti i ugljikohidrata. Ovi nalazi, ističu znanstvenici, naglašavaju važnost nutritivne raznolikosti u naporima za očuvanje ovih ključnih oprašivača, piše The Guardian.

Tim ekologa proveo je opsežno osmogodišnje istraživanje promatrajući osam vrsta divljih bumbara na području Stjenjaka u Coloradu. Cilj je bio stvoriti sveobuhvatnu nutritivnu kartu koja bi otkrila prehrambene navike ovih kukaca.

Pelud pod mikroskopom

Znanstvenici, predvođeni stručnjacima sa Sveučilišta Northwestern i Botaničkog vrta u Chicagu, fokusirali su se na pelud. Pratili su koje cvijeće posjećuje svaka vrsta pčela te su prikupljali uzorke peludi kako bi u laboratoriju analizirali njihov nutritivni sastav, mjereći koncentraciju bjelančevina, masti i ugljikohidrata.

Sezonske promjene i iznenađujuće razlike

Analiza je otkrila jasne obrasce koji povezuju prehranu svake vrste pčela s njihovim fizičkim karakteristikama. Istraživače je posebno iznenadila velika razlika u udjelu bjelančevina među cvjetovima – neki su sadržavali tek 17%, dok su drugi imali čak 86% bjelančevina. Nutritivni sastav peludi također se mijenjao s godišnjim dobima. Primjerice, proljetno cvijeće nudi pelud bogatiji bjelančevinama, dok je kasnoljetno cvijeće bogatije mastima i ugljikohidratima, što utječe i na prehrambene preferencije pčela tijekom sezone.

Justin Bain, glavni autor studije objavljene u časopisu Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences, slikovito je objasnio: "sav pelud sadrži bjelančevine, masti i ugljikohidrate, ali svaki ima drugačiju mješavinu mikronutrijenata. Neki su vrlo bogati bjelančevinama poput odreska. Drugi su više poput salate."

Nije svaka pčela ista

Studija je također pokazala da vrste pčela koje žive na istom području zauzimaju dvije različite nutritivne niše. Veće pčele s duljim jezicima preferirale su pelud bogat bjelančevinama, ali siromašniji šećerima i mastima. S druge strane, pčele s kraćim jezicima tražile su pelud s više ugljikohidrata i masti. Potrebe pčela mijenjaju se i s razvojem njihovih kolonija, što znači da i pojedine pčele prilagođavaju svoju prehranu tijekom sezone.

Važnost za očuvanje i vrtlarstvo

Paul CaraDonna, stariji autor studije, istaknuo je važnost ovih spoznaja. "Sada imamo bolju ideju o tome što pčele donose kući u svojim vrećicama za kupovinu. Iako je ovaj rad iz jednog ekosustava u Stjenjaku, on slika vrlo važnu sliku na kojoj znanstvenici mogu graditi", rekao je. Naglasio je da nalazi pokazuju kako nutritivne potrebe pčela nisu jednoobrazne te da se ove informacije mogu primijeniti u praksi. "Ovaj rad možemo uključiti u naše razmišljanje o dizajnu vrtova, tako da možemo odabrati pravo cvijeće koje najbolje podržava nutritivne potrebe divljih oprašivača."

Autori studije zaključuju kako njihovi rezultati naglašavaju potrebu da se napori za očuvanje usredotoče na osiguravanje nutritivne raznolikosti, posebno u svjetlu prijetnji s kojima se oprašivači suočavaju, poput gubitka staništa i klimatskih promjena. Michael Walsh, osnivač organizacije The Urban Apiarist koji nije bio uključen u istraživanje, nazvao je studiju "fascinantnom" jer dokazuje da pčele ne traže hranu nasumično. Prema njegovom mišljenju, ovo je još jedan dokaz kolektivne inteligencije pčela. "Pčele pokazuju neku vrstu kolektivne inteligencije. Studije poput ove pokazuju koliko su pčele specijalizirane i ranjive. Moramo zaštititi i pčele i njihove ekosustave – naši prehrambeni sustavi ovise o njima", zaključio je Walsh.