U RUJNU 1914. godine, tijekom prvih mjeseci Prvog svjetskog rata, Pariz je bio na rubu pada pod naletom njemačkih snaga. Bitka na Marni, vođena od 5. do 12. rujna, postala je ključna prekretnica rata, a njezin ishod djelomično je odredila izvanredna operacija u kojoj su pariški taksisti, vozeći tisuće vojnika na bojište, pomogli spasiti grad.

Ova epska akcija, poznata kao "Taksiji Marne", postala je simbol francuskog jedinstva i domišljatosti, a priča o njoj i danas inspirira. 

Pozadina: Njemački prodor prema Parizu

Prvi svjetski rat započeo je u kolovozu 1914. godine, a njemački generalštab, predvođen generalom Helmuthom von Moltkeom, proveo je Schlieffenov plan, strategiju brze invazije Francuske kroz Belgiju kako bi se izbjegla izravna konfrontacija s francuskim utvrdama na granici.

Njemačke snage brzo su napredovale, pregazivši Belgiju i približavajući se Parizu do početka rujna, dosegnuvši rijeku Marnu, samo 50 kilometara od glavnog grada. Francuske i britanske snage Antante bile su u povlačenju, a pad Pariza činio se gotovo neizbježnim. Međutim, strateška pogreška njemačkih snaga, koje su ostavile nezaštićeni bok svoje vojske, pružila je priliku za protuofenzivu.

Francuski general Joseph Joffre, zapovjednik Antante, prepoznao je ovu slabost i naredio opću ofenzivu 6. rujna 1914. godine. Ključni izazov bio je brzo prebacivanje rezervnih trupa na bojište kako bi se zaustavilo njemačko napredovanje. Tradicionalni prijevoz, poput vlakova, bio je prespor ili nedostupan u kritičnom trenutku, što je zahtijevalo inovativno rješenje.

Operacija taksija: Genijalna ideja generala Gallienija

General Joseph-Simon Gallieni, vojni guverner Pariza, predložio je revolucionarnu ideju: korištenje pariških taksi vozila za prijevoz vojnika na frontu. U to vrijeme Pariz je imao oko 7000 taksija, od kojih je otprilike 3.000 ostalo dostupno zbog mobilizacije vozača u vojsku.

Većina ovih vozila bila su Renault Type AG, poznati po svojoj pouzdanosti, iako su bili relativno spori, s motorima od 8 konjskih snaga i brzinom do 25 km/h. Gallieni je prepoznao potencijal ovih vozila za brzu mobilizaciju trupa, što je bila neviđena taktika u ratovanju tog doba.

Dana 6. i 7. rujna 1914. godine, oko 600 do 1.300 taksija, prema različitim izvorima, rekvirirano je za operaciju. Svaki taksi mogao je prevesti pet do šest vojnika, što je zahtijevalo više putovanja na udaljenost od oko 50 kilometara do bojišta kod rijeke Marne, u blizini mjesta poput Silly-le-Long i Nanteuil-le-Haudouin.

Taksisti su vozili noću, često s ugašenim svjetlima kako bi izbjegli detekciju njemačkih izviđačkih zrakoplova i prikrili kretanje, suočavajući se s teškim uvjetima i mehaničkim kvarovima svojih vozila.

Unatoč tim izazovima, operacija je bila uspješna: procjenjuje se da je oko 6.000 vojnika, uključujući pripadnike 103. i 104. pješačkog puka, prevezeno na frontu, ojačavši francuske linije u ključnom trenutku.

Bitka na Marni i uloga taksija

Bitka na Marni započela je 5. rujna 1914. godine i trajala do 12. rujna, uključujući više od dva milijuna vojnika na obje strane. Savezničke snage, potpomognute dodatnim trupama koje su prevezli taksiji, iskoristile su njemačku slabost i pokrenule snažnu protuofenzivu.

Dodatnih 6.000 vojnika možda nije bilo presudno u vojnom smislu, s obzirom na veličinu bitke u kojoj je sudjelovalo oko 2 milijuna vojnika, ali njihov dolazak imao je značajan psihološki i propagandni učinak. Francuske trupe, ohrabrene ovim nekonvencionalnim pothvatom, uspjele su zaustaviti njemačko napredovanje, prisilivši ih na povlačenje prema rijeci Aisne.

General von Moltke izvijestio je njemačkog cara Vilima II.: "Vaše veličanstvo, izgubili smo rat." Poraz na Marni označio je kraj njemačkih nada u brzu pobjedu i doveo do početka rovovskog ratovanja koje će obilježiti sljedeće četiri godine rata.

Uloga taksija bila je više simbolična nego strateška, ali je imala ogroman utjecaj na moral francuske vojske i civilnog stanovništva. Taksiji Marne postali su simbol "union sacrée" – svete zajednice između civila i vojnika u obrani Francuske.

Pariški taksisti, koji su mirne ulice grada zamijenili opasnostima bojišta, stekli su status narodnih heroja, usporediv s američkim vatrogascima nakon napada 11. rujna 2001. godine.

Logistički i tehnički aspekti

Operacija je bila logistički podvig u vrijeme kada automobilska tehnologija još nije bila široko korištena u vojne svrhe. Renault Type AG, najčešći taksi u Parizu, bio je robustan, ali ograničen vozilima slabih motora i osnovne konstrukcije.

Prijevoz je organiziran iz vojnog stožera na esplanadi Invalida, gdje su se taksisti okupili po naredbi vlasti. Mnogi vozači bili su civili koji su se dragovoljno prijavili, svjesni važnosti misije. Zanimljivo, taksiji su koristili svoje taksimetre tijekom operacije, a francuska vlada kasnije je nadoknadila troškove goriva i usluga vozačima, što je dodatno naglasilo neobičnost ove akcije.

Sačuvan je samo jedan taksi, Renault Type AG, za koji se sa sigurnošću zna da je sudjelovao u operaciji. Danas se nalazi u pariškom Musée des Invalides, gdje služi kao opipljiv podsjetnik na ovaj povijesni trenutak. Iako su u operaciji sudjelovala i vozila drugih proizvođača, uključujući rijetke autobuse, Renaultovi taksiji postali su sinonim za ovaj događaj, učvrstivši mjesto tvrtke u francuskoj povijesti.

Taksiji Marne postali su jedan od najpoznatijih simbola Prvog svjetskog rata, slaveći francusku domišljatost i jedinstvo u trenucima krize. Iako su povjesničari podijeljenog mišljenja o stvarnom utjecaju taksija na ishod bitke, njihov doprinos podizanju morala i stvaranju osjećaja nacionalnog ponosa neosporan je.

Priča o taksistima koji su vozili pod topničkom paljbom inspirirala je brojne knjige, filmove i dokumentarce. Operacija je također pokazala potencijal automobilskog prijevoza u ratu, utirući put za daljnju mehanizaciju vojnih operacija.

Događaj je imao i šire posljedice, naglašavajući važnost civilne podrške u ratnim naporima. Francuska je, suočena s prijetnjom okupacije, pokazala sposobnost prilagodbe i inovacije, što je pomoglo u očuvanju njezine neovisnosti. Taksiji Marne ostaju trajni simbol otpornosti i hrabrosti, podsjećajući na trenutak kada su obični građani postali ključni saveznici u obrani svoje domovine.