ČETVRTI križarski rat (1202. – 1204.) jedan je od najkontroverznijih događaja u srednjovjekovnoj povijesti, a njegov vrhunac – opsada i pljačkanje Carigrada 1204. godine – označio je prekretnicu u odnosima između istočnog i zapadnog kršćanstva.

Četvrti križarski rat započeo je na poziv pape Inocenta III. s ciljem oslobađanja Svete zemlje od muslimanske vlasti, posebno usmjeravanjem napada na Egipat, koji je bio središte moći Ajubidskog sultanata. Međutim, rat je skrenuo s prvobitnog plana zbog složenih političkih, financijskih i dinastičkih okolnosti.

Križari su se suočili s ozbiljnim financijskim poteškoćama jer nisu mogli platiti Mlečanima prijevoz preko mora. Mletačka Republika, predvođena duždom Enricom Dandolom, iskoristila je situaciju kako bi usmjerila križare prema vlastitim interesima. Jedan od ključnih trenutaka bila je odluka da se podrži Aleksej IV. Anđeo, bizantski princ koji je obećao križarima novčanu i vojnu pomoć ako mu pomognu vratiti prijestolje u Carigradu.

Bizantsko Carstvo već je bilo oslabljeno unutarnjim sukobima i dinastičkim borbama. Carigrad, kao prijestolnica i jedan od najbogatijih gradova svijeta, bio je privlačna meta, iako je prvobitno trebao biti samo prolazna točka za križare.

Opsada Carigrada 1203. – 1204.

Prva opsada Carigrada započela je u ljeto 1203. godine. Križari, uz potporu mletačke flote, uspjeli su probiti obranu grada i vratiti na prijestolje cara Izaka II. Anđela zajedno s njegovim sinom Aleksejem IV. Međutim, nova vlast bila je izuzetno nepopularna među stanovništvom. Aleksej IV. nije mogao ispuniti obećanja dana križarima, što je izazvalo napetosti.

Nesposobnost Alekseja IV. da plati obećani novac dovela je do pobune u gradu. U siječnju 1204. Aleksej IV. svrgnut je i ubijen, a na prijestolje je došao Aleksej V. Duka, koji je odbio pregovarati s križarima. To je bio ključni trenutak koji je doveo do druge opsade.

Druga opsada započela je u travnju 1204. godine. Križari i Mlečani, koristeći superiornu pomorsku taktiku i opsadne strojeve, probili su gradske zidine 12. travnja. Mletačka flota odigrala je presudnu ulogu u napadu na zidine uz more, dok su križari prodrli kroz kopnene zidine nakon intenzivnih borbi.

Pljačkanje grada

Nakon što su zauzeli Carigrad 13. travnja 1204., križari i Mlečani započeli su trodnevnu pljačku grada, koja je bila jedna od najrazornijih u povijesti. Prema Britannici, grad je pretrpio ogromna razaranja: crkve, samostani i palače opljačkani su, umjetnička djela uništena ili ukradena, a stanovništvo izloženo nasilju. Među najpoznatijim ukradenim relikvijama bili su sveti artefakti poput Trnove krune, koji su kasnije završili u zapadnoj Europi.

Mlečani su bili posebno sustavni u pljačkanju, usmjeravajući se na umjetnička djela i dragocjenosti koje su prevezli u Veneciju. Primjerice, čuveni brončani konji s hipodroma u Carigradu premješteni su u Baziliku sv. Marka u Veneciji. Križari su, s druge strane, često uništavali ono što nisu mogli odnijeti, uključujući knjižnice i vjerske objekte.

Pljačkanje Carigrada imalo je dalekosežne posljedice. Bizantsko Carstvo nikada se nije u potpunosti oporavilo, a 1204. godine osnovano je Latinsko Carstvo, kojim su vladali zapadni križari, dok su bizantski izgnanici osnovali manje države, poput Nicejskog Carstva. Ovi događaji produbili su jaz između katoličkog Zapada i pravoslavnog Istoka, učvrstivši nepovjerenje koje traje do danas.

Četvrti križarski rat diskreditirao je križarske pohode u očima mnogih suvremenika, uključujući i samog papu Inocenta III., koji je osudio pljačkanje, ali nije mogao spriječiti daljnje posljedice. Umjesto jačanja kršćanske borbe protiv muslimana, rat je oslabio kršćanski Istok i omogućio daljnje širenje Osmanskog Carstva u kasnijim stoljećima.

Opsada i pljačkanje Carigrada 1204. godine predstavljaju tragičan primjer kako su politički i gospodarski interesi skrenuli vjerski pohod s njegova puta. Umjesto ostvarenja duhovnih ciljeva, Četvrti križarski rat doveo je do razaranja jednog od najvećih kulturnih i duhovnih središta srednjovjekovnog svijeta.