I DOK je sve jasnije da Europa više ne može računati na trajnu američku zaštitu, istodobno nema mehanizme koji bi joj omogućili brzo i jedinstveno djelovanje. U Bruxellesu se o najbitnijim pitanjima i dalje odlučuje jednoglasno. Riječ je prije svega o području vanjske i sigurnosne politike, ali i o pojedinim odlukama vezanima uz proširenje EU, koje se danas također donose isključivo jednoglasno.

Zbog toga se sve češće spominje mogućnost odlučivanja kvalificiranom većinom. Odlučivanje kvalificiranom većinom znači da odluka u Vijeću EU može biti donesena i bez suglasnosti svih država članica, ako je podrži najmanje 55 posto država (15 od 27) koje zajedno predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva Europske unije.

Von der Leyen vjeruje da treba promijeniti način glasanja

Istraživačko izvješće napisano za Europski parlament pokazuje da su između 2016. i 2022. države članice iskoristile svoje pravo veta najmanje trideset puta. U svom govoru o stanju Unije početkom rujna, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pozvala je na ukidanje veta u donošenju odluka u EU.

"Vjerujem da bismo trebali prijeći na glasanje kvalificiranom većinom u određenim područjima, na primjer u vanjskoj politici. Vrijeme je da se oslobodimo okova jednoglasnosti", rekla je Ursula von der Leyen.

Europa ostaje sama

Sve te rasprave dobivaju dodatnu težinu u trenutku kada američka sigurnosna zaštita više nije zajamčena. U novoj američkoj Nacionalnoj obrambenoj strategiji za 2026. godinu, stoji da je prioritet vlastita država, zapadna hemisfera i Indo-pacifička regija, dok se Europa sve više tretira kao područje od sekundarnog značaja uslijed slabljenja njezine relativne ekonomske moći, piše Defence24.

Učestali mađarski veto

Jedan od najpoznatijih primjera paralize vanjske politike EU dogodio se 2020. godine kada je Cipar blokirao uvođenje sankcija Bjelorusiji nakon spornih predsjedničkih izbora i gušenja prosvjeda.

Mađarska i Slovačka danas su glavni simboli EU paralize. Pogotovo to vrijedi za Mađarsku koja vetom na pomoć Ukrajini otvoreno ucjenjuje Bruxelles radi vlastitih interesa. Mađarska blokira više od polovice odluka EU o vanjskoj politici i opstruira Europski mirovni fond, piše neovisna organizacija Carnegie Europe. 

Upravo slučaj Ukrajine pokazuje zašto dio država zagovara promjenu pravila odlučivanja, jer sustav jednoglasnosti omogućuje da pojedine članice vetom blokiraju ne samo vojnu i financijsku pomoć, nego i političke odluke povezane s budućim proširenjem EU-a, što uključuje i mogući ulazak Ukrajine u Uniju.

Velike nasuprot malim članicama

Skupina od devet zemalja EU još 2023. udružila je snage kako bi reformirala trenutačna pravila jednoglasnog glasanja za odluke o vanjskoj i sigurnosnoj politici. One su Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Slovenija i Španjolska. Njemačka i Francuska se često navode kao najglasniji zagovornici reforme.

Prijedlog ukidanja prava veta izaziva snažan otpor među manjim državama članicama, koje strahuju da bi u sustavu kvalificirane većine mogle biti preglasane u pitanjima koja smatraju vitalnima za svoje nacionalne interese.

Prema analizi njemačkog instituta Stiftung Wissenschaft und Politik, protivljenje prijedlozima za širenje kvalificirane većine dolazi od država koje strahuju da bi ih u praksi sustav mogao redovito preglasati zbog male demografske i političke težine unutar EU-a, čime bi izgubile ključnu zaštitu koju im daje veto

Milanović protiv promjene

Protiv odlučivanja kvalificiranom većinom je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. On je izrazio neslaganje s riječima slovenske predsjednice Nataše Pirc Musar koja je na temu proširenja EU rekla da se Slovenija, zajedno s Njemačkom, zalaže da se kvalificirana većina počne koristiti za otvaranje određenih pregovaračkih klastera ili poglavlja.

Milanović je kazao da ta inicijativa nema njegovu podršku, a niti podršku, koliko on to zna, hrvatske vlade. "To je meni instinktivno način obrane malih država od puno većih država koje nas ne razumiju i ne vide", kazao je.

Usporedba s hrvatskim položajem u Jugoslaviji

Europski parlament je nedavno usvojio izvješće o institucionalnim posljedicama proširenja EU-a koje sugerira da bi se mogla razmotriti mogućnost ukidanja ili zaobilaženja prava veta u nekim situacijama, npr. tijekom pregovora o pristupanju kandidata EU-u.

Žestoki protivnici promjena bili su HDZ-ovi eurozastupnici. Željana Zovko poručila je da nije vrijeme za raspravu o promjenama ugovora.

"Zemlje koje su odbacile hegemonistički pristup velike braće u savezima prošlosti, one koje su izbjegle rusku hegemoniju u Sovjetskom Savezu ili srpsku dominaciju u bivšoj Jugoslaviji, nikada neće prihvatiti da budu stavljene u neravnopravan položaj u procesu donošenja odluka o daljnjem proširenju", njezine su riječi.

Tipični EU paradoks

Za ukidanje prava veta ili prelazak na odlučivanje kvalificiranom većinom potrebna je jednoglasna suglasnost svih država članica. Drugim riječima, reformu bi morale odobriti upravo one države koje od prava veta imaju najviše koristi i koje joj se  protive.

Think-tank Centre for European Reform ističe da postoje dva puta za promjenu, iako su oba politički trnovita. Prvi je spora izmjena Ugovora EU uz rizik nacionalnih referenduma, a drugi su "passerelle" (premostive klauzule), koje omogućuju brzi prijelaz na većinsko glasanje. No, tu nastaje glavni paradoks: za aktivaciju tih klauzula opet je potrebna jednoglasna odluka onih koji veto najviše koriste.

Postoji još nekoliko alternativnih prijedloga o kojima se raspravlja u stručnim krugovima, poput onih koje navodi nizozemski think-tank Clingendael Institute, uključujući ideju postupnog ukidanja prava veta ili uvođenje tzv. superkvalificirane većine. Euronews opisuje i praktične pokušaje da se pojedine odluke donesu bez jednoglasnosti, poput pravnog preoblikovanja prijedloga. 

Kada svi pregovori zakažu, u pozadini stoji Članak 7. Ugovora o EU, poznat kao "nuklearna opcija", kojim se državi može suspendirati pravo glasa. Ipak, taj je alat u praksi gotovo neupotrebljiv jer zahtijeva jednoglasnu suglasnost svih ostalih država članica, što ga čini politički iznimno teško provedivim.

Fukuyama: EU mora prijeći na odlučivanje kvalificiranom većinom

Saskia Hollander iz Clingendael Institutea ističe da će pravo veta još neko vrijeme postojati.

"Nije moguće ukinuti pravo veta osim ako se sve zemlje s time ne slože. I kao što je spomenuto, moglo bi se tvrditi da bi ukidanje veta moglo stvoriti više poteškoća nego što bi ih riješilo. Iako veto može zakomplicirati donošenje odluka, on također pruža poticaje za postizanje konsenzusa. Dovodi do kompromisa koje države članice široko podržavaju. I to je snaga EU", naglašava.

U konačnici, rasprava o mogućem ukidanju prava veta zadire u samu prirodu EU. Ona otvara pitanje ravnoteže između potrebe za učinkovitijim i bržim donošenjem odluka u sve složenijem međunarodnom okruženju te očuvanja sustava konsenzusa koji manjim državama pruža snažnije jamstvo zaštite.

Američki filozof Francis Fukuyama nedavno je na analitičkoj platformi The Persuasion objavio tekst pod naslovom "Poslije Davosa", koji se tiče reperkusija minulog sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u ovom švicarskom gradu.

"U političkoj sferi EU mora prijeći na odlučivanje kvalificiranom većinom, kako odluke više ne bi mogao blokirati jedan mali igrač poput Mađarske ili Slovačke. Samo uz takvu razinu centralizacije EU može ostvariti utjecaj razmjeran svojoj veličini i ukupnoj ekonomskoj snazi", zaključio je Fukuyama.