U TJEDNIMA uoči važne posjete japanskog premijera Yasuhira Nakasonea Bijeloj kući u proljeće 1987. godine, američki predsjednik Ronald Reagan obratio se javnosti kako bi objasnio svoju nedavnu odluku o uvođenju carina na određene japanske proizvode – potez koji je izazvao pozornost i zabrinutost na međunarodnoj sceni.

U središtu sukoba bila je elektronička industrija, točnije poluvodiči (semiconductors). Reaganova administracija optužila je Japan da ne provodi prethodno dogovoreni trgovinski sporazum i da dopušta damping – prodaju proizvoda ispod tržišne cijene – što je američke proizvođače stavljalo u neravnopravan položaj.

„Imali smo jasne dokaze da japanske kompanije sudjeluju u nepoštenim trgovinskim praksama koje su kršile sporazum između Japana i Sjedinjenih Država", rekao je Reagan. „Očekujemo da naši trgovinski partneri poštuju dogovore."

No, Reagan je također jasno dao do znanja da se ne zalaže za široku primjenu tarifa i da je ovaj potez bio iznimka, a ne pravilo. „Uvođenje takvih tarifa ili trgovinskih prepreka i ograničenja bilo koje vrste koraci su koje nerado poduzimam... jer na duge staze takve trgovinske barijere štete svakom američkom radniku i potrošaču."

"Carine se čine kao patriotski čin, ali uspijevaju samo nakratko"

U središnjem dijelu govora, Reagan iznosi svoju filozofiju slobodne trgovine i upozorava na opasnosti protekcionizma. Podsjeća na povijesni primjer iz 1930-ih, kada je zakon o visokim carinama – poznat kao Smoot-Hawley Tariff – navodno pogoršao Veliku depresiju.

„Vidite, kad netko kaže: 'Uvedimo carine na strane uvoze', u početku izgleda kao da čini patriotsku stvar, štiteći američke proizvode i radna mjesta. I ponekad to kratkoročno uspije, ali samo nakratko."

Reagan objašnjava da carine dugoročno dovode do ovisnosti domaće industrije o državnoj zaštiti, umjesto da je potiču na inovacije i konkurentnost. Još gore, kaže, to vodi u trgovinske ratove. „Visoke carine neizbježno vode do odmazde stranih zemalja i pokretanja žestokih trgovinskih ratova... Rezultat su sve više carine, sve veće prepreke i sve manje konkurencije."

Kao posljedicu, Reagan navodi skuplje proizvode, pad potrošnje, propast industrija i gubitak milijuna radnih mjesta. Zbog toga, naglašava, nije sklon populističkim zakonima koji nude brze odgovore, ali dugoročno štete ekonomiji.

I dok priznaje da postoje slučajevi kada je potrebno reagirati – poput japanskih poluvodiča – Reagan ponavlja svoj temeljni stav u korist slobodne trgovine. „U određenim odabranim slučajevima poduzeli smo korake da zaustavimo nepoštene prakse prema američkim proizvodima, ali i dalje smo zadržali našu osnovnu dugoročnu predanost slobodnoj trgovini i gospodarskom rastu."

Govoreći uoči sastanka na vrhu u Veneciji i susreta s japanskim premijerom, Reagan završava porukom Kongresu da ne sputava predsjedničke ovlasti u vanjskoj trgovini i upozorava na opasne zakonske prijedloge koji bi mogli ograničiti njegovu fleksibilnost.

Tko je bio Reagan?

Ronald Reagan bio je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država tijekom 1980-ih godina. Prije ulaska u politiku, radio je kao glumac u Hollywoodu i bio je poznato lice američkog filma. Obnašao je dužnost guvernera Kalifornije prije nego što je postao predsjednik. Bio je član Republikanske stranke i zagovarao je konzervativne vrijednosti. U vanjskoj politici isticao se odlučnim stavom prema Sovjetskom Savezu i značajno je utjecao na kraj Hladnog rata.