KASNO poslijepodne 30. kolovoza 1918., nakon govora radnicima u moskovskoj tvornici "Mikhelson", Vladimir Iljič Lenjin krenuo je prema automobilu kada je iz gomile odjeknulo nekoliko pucnjeva. Dva su ga metka pogodila – jedan je prošao ispod čeljusti i probio dio pluća prije nego što se zaustavio blizu ključne kosti, drugi se zabio u rame.

Lenjin je preživio, ali mu se zdravlje nikada u potpunosti nije oporavilo. Taj neuspjeli atentat, u srcu grada koji je tek postao nova prijestolnica Revolucije, zauvijek je promijenio ritam i ton ruske povijesti.

Tko je bila Fanja (Fanny) Kaplan

Rođena kao Feiga Haimovna Roytblat, Kaplan je u mladosti bila uključena u radikalne krugove i zbog jedne zavjere završila na dugogodišnjoj sibirskoj robiji (katorgi), nakon koje je imala trajnih problema s vidom. Oslobođena je nakon Februarske revolucije 1917. Kao članica Socijalističko-revolucionarne stranke (SR), agrarne ljevice koja je predstavljala seljaštvo, smatrala je da su boljševici izdali revoluciju kada su ugušili Ustavotvornu skupštinu i uveli jednostranačje. U ljeto 1918. odlučila je ubiti čovjeka kojega je držala "izdajnikom".

Ljeto 1918.: Rusija i Europa na rubu

U Rusiji je već bjesnio Građanski rat. Boljševici su u ožujku 1918. potpisali Brest-Litovski mir i prepustili golema područja Njemačkom Carstvu, dok su bijele snage i strani ekspedicijski korpusi otvarali nova bojišta. Istoga dana kad je Lenjin ranjen, u Petrogradu je ubijen Moisej Uritski, šef tamošnje Čeke – izvanredne komisije za suzbijanje kontrarevolucije, tajne policije stvorene da štiti novu vlast.

Nekoliko dana kasnije, vlast je odgovorila "legalizacijom" Crvenog terora – državne kampanje masovnih represija protiv stvarnih i navodnih neprijatelja.

Što se točno dogodilo pred "Mikhelsonom"

Nakon govora, prema većini svjedočenja, mlada žena pozvala je Lenjina, prišla mu i ispalila tri metka iz belgijskog pištolja FN 1900. Dva metka su ga pogodila, treći je promašio. Lenjin je odbio bolnicu, bojeći se nove zasjede, i odvezen je u Kremlj gdje su ga liječnici zbrinuli na licu mjesta.

Rasprava o detaljima traje i danas: nisu svi svjedoci vidjeli sam čin pucanja, a oružje nikada nije s potpunom sigurnošću povezano s počiniteljicom. No, nijansa sumnje nije promijenila službeni zaključak – odgovorna je Fanja Kaplan.

Uhićenje, šutnja i egzekucija

Kaplan je odmah uhićena. Tijekom ispitivanja nije navela suučesnike niti izvor oružja. Četiri dana nakon atentata, 3. rujna 1918., Čeka ju je bez suđenja strijeljala u Aleksandrovom vrtu uz Kremlj. Posmrtni su ostaci spaljeni na licu mjesta, po nalogu da "ne ostane ni traga". Odluka je naglašavala novu logiku režima: pitanje krivnje i odgovornosti rješava se izvan suda, brzo i zastrašujuće.

Jesu li "sestre Kaplan" pucale na Lenjina?

Povremeno se pojavljuje tvrdnja da su pucale dvije sestre – Fanja i Dora Kaplan. Pouzdani izvori ne podupiru tu verziju. "Dora" se u nizu dokumenata i novinskih napisa iz 1918. pojavljuje kao drugo ime iste osobe (Kaplan je u revolucionarnim krugovima koristila više imena), što je vjerojatno proizvelo konfuziju.

Ne postoji vjerodostojan dokaz da je uz Kaplan sudjelovala i njezina sestra ili druga žena istog prezimena.

Tko su bili socijal-revolucionari, a što je bila Čeka?

Socijalističko-revolucionarna stranka (SR) bila je masovna agrarna ljevica prije 1917., snažno ukorijenjena među seljacima. Nakon Oktobarske revolucije SR-ovci se dijele: lijevi SR-ovci kratko surađuju s boljševicima, pa prekidaju zbog Brest-Litovskog mira i dižu neuspjeli ustanak u srpnju 1918.

Čeka – "Izvanredna komisija za borbu protiv kontrarevolucije i sabotaže" – osnovana je krajem 1917. kao politička policija. Nakon atentata i Uritskijeve smrti, Čeka postaje motor Crvenog terora, s ovlastima iznad redovnih sudova.

Crveni teror i učvršćivanje vlasti

Atentat na Lenjina i ubojstvo Uritskoga bili su signal za eskalaciju državnog nasilja. U danima i tjednima koji su uslijedili, tisuće su ljudi uhićene ili pogubljene kao "klasni neprijatelji". "Legalizacija" Crvenog terora 5. rujna 1918. postavila je obrasce koji će obilježiti rane godine sovjetske države: izvanredne mjere, kolektivne kazne i propaganda koja nasilje predstavlja kao nužnu obranu revolucije.

Dugoročne posljedice: zdravlje jednog vođe i sudbina jedne države

Iako se Lenjin nakon nekoliko tjedana vratio poslu, liječnici i suvremenici bilježe da mu je zdravlje bilo trajno narušeno. Kasniji moždani udari, koji su ga postupno onemogućili do smrti 1924., često se dovode u vezu s ranama iz 1918., makar ta veza ostaje dijelom spekulativna.

U političkom smislu, atentat je učvrstio ideju da je "tvrda ruka" jedina brana kaosu: ekstremne mjere, pokazna suđenja i sustavna represija postali su sastavni dio boljševističke vlasti.

Priča o Fani Kaplan nije samo fusnota o neuspjelom ubojstvu. To je priča o trenutku kada je nasilje postalo službenom politikom, o tome kako jedna odluka – usmjerena pištoljem iz gomile – može ubrzati spiralu radikalizacije cijelog režima.

U kolovozu 1918. svijet je već bio umoran od rata, Europa je pucala po šavovima, a Rusija se lomila između revolucije i gladi, slobode i straha. U tom vrtlogu, jedna atentatorica, zaboravljena izvan stručnih krugova, doista je "umalo promijenila povijest svijeta" – a sigurno je promijenila život milijunima koji su osjetili hladan dah terora što je uslijedio.