GODINE 1819. britanski državnik Sir Stamford Raffles stigao je na otok Singapur s vizijom uspostave strateške trgovačke luke koja bi konkurirala nizozemskom monopolu u regiji. U veljači je potpisao Ugovor o Singapuru s malajskim vladarima, a taj se čin smatra osnutkom modernog Singapura, često nazivanog Istočnim Gibraltarom.

Stamford Raffles, tadašnji zamjenik guvernera britanske kolonije u Bencoolenu, prepoznao je geostrateški položaj Singapura na južnom vrhu Malajskog poluotoka, blizu Malajskog prolaza. Otok je imao prirodnu duboku luku, obilje svježe vode i drva za popravak brodova, što ga je činilo idealnim mjestom za novu britansku trgovačku postaju.

Po dolasku, Raffles je zatekao malo malajsko naselje na ušću rijeke Singapur, kojim je upravljao Temenggong Abdul Rahman pod nominalnom vlašću Sultana Johora.

Iskoristivši političku nestabilnost u sultanatu, Raffles je podržao Tengku Husseina, starijeg brata tadašnjeg sultana, priznajući ga kao legitimnog vladara. 6. veljače 1819. potpisan je Ugovor o Singapuru, kojim je Britanskoj istočnoindijskoj kompaniji dopušteno uspostaviti trgovačku postaju na otoku.

Rani razvoj i rast naselja

Nakon uspostave britanske prisutnosti Singapur je brzo privukao trgovce iz raznih dijelova Azije i Bliskog istoka, zahvaljujući statusu slobodne luke bez carina. Već tijekom prve godine kroz luku je prošlo robe u vrijednosti od 400.000 dolara.

Do 1821. godine stanovništvo je naraslo na oko 5000, a obujam trgovine dosegao je 8 milijuna dolara. Do 1825. godine populacija je premašila 10.000, s trgovinskim prometom od 22 milijuna dolara, čime je Singapur nadmašio dugogodišnju britansku luku Penang.

Raffles se vratio u Singapur 1822. godine i bio nezadovoljan nekim odlukama svog zamjenika, Williama Farquhara, posebno u vezi s izdavanjem dozvola za kockanje i prodaju opijuma. Uveo je niz reformi, uključujući zabranu ropstva, zatvaranje kockarnica i organizaciju grada prema funkcionalnim i etničkim zonama, poznatu kao Rafflesov plan Singapura.

Neovisni Singapur 20. stoljeća

Singapur je bio dio britanskog kolonijalnog carstva sve do 1963. kada je postignuta neovisnost Malezije, zemlje u koju se svrstavao i Singapur.

Zbog etničkih napetosti i straha vladajuće nove stranke u Maleziji da u Singapuru neće nikada moći osvojiti vlast, Malezija se odlučuje izbaciti Singapur iz Unije. 1965. godine Singapur prisilno postaje samostalna mikrodržava, s najuvrnutijom pričom o neovisnosti ikad.

Singapur, iako malen po površini, spada među najbogatije zemlje svijeta zahvaljujući svojoj snažnoj ekonomiji i strateškom položaju. S BDP-om po stanovniku od preko 80.000 dolara, ovaj azijski financijski centar privlači investitore iz cijelog svijeta.

Niske porezne stope, stabilno poslovno okruženje i razvijena infrastruktura učinili su ga globalnim hubom za trgovinu, tehnologiju i bankarstvo. Uz visoku kvalitetu života i inovativne ekonomske politike, Singapur nastavlja biti simbol ekonomskog uspjeha i bogatstva.