MEHMED V. bio je jedan od posljednjih sultana Osmanskog Carstva, a živio je tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Unatoč imenu Mehmed ovaj sultan nije bio ratoboran kao Mehmed Osvajač niti je bio veliki reformator. U njegovo vrijeme pozicija sultana postala je ceremonijalna, a politiku su vodili osmanski ministri.

Najstariji sultan pri krunidbi

Mehmed V. imao je 65 godina kada je postao sultan, a prije 1909. nije obnašao državne dužnosti koje bi ga naučile vladati velikim carstvom. Umjesto njega Osmanskim Carstvom vladali su mladoturci, odnosno trijumvirat trojice paša koji su provodili vojne reforme i raspravljali o internacionalnim političkim pitanjima. Njihova glavna tema je bio budući rat između Njemačke i Austrije te Velike Britanije i Francuske.

Mehmed je doživio da se njegovo Carstvo raspada. Vidio je kako se nasilno protjeruje Abdulaziza, kako Osmansko Carstvo gubi posjede u Africi, Aziji i Europi, kako se bune srpski stočari i kako ruska vojska stiže pred vrata glavnog grada. Bilo mu je jasno da se budućnost Osmanskog Carstva može osigurati samo modernizacijom i reformama.

Zato je pozdravio odluku svoje vlade da pojača kontakt s Njemačkim Carstvom te da razna vojna lica šetaju Istanbulom dok uče tursku vojsku moderno ratovati. Osmansko Carstvo je tijekom 1900-ih sve više surađivalo s Njemačkom. Na to je osobito bio ponosan Enver-paša, koji je bio najveći fan Bismarcka i njemačke priče o ujedinjenju. Smatrao je da će Osmansko Carstvo uz jako vodstvo ponovo moći postati respektabilna sila u Europi.

Sultan za vrijeme Prvog svjetskog rata

Kada je počeo Prvi svjetski rat, Mehmed V. savjetovao je da ne treba ulaziti u njega. Prema njemu, Osmansko je Carstvo previše izgubilo tijekom Velike istočne krize i tijekom Prvog balkanskog rata te je nužno sačuvati snage i ne riskirati. Mehmed je svakako više podržavao Njemačku u tom ratu, no smatrao je da Osmansko Carstvo ulaskom u rat samo sebi određuje konačnu sudbinu.

Danas je lako prisjetiti se što je mislio Mehmed i reći da je bio u pravu, no Osmansko Carstvo bi proglašavanjem neutralnosti vjerojatno bilo jednako raskomadano kao što se i dogodilo. I sam je Mehmed znao da bi sile Antante mogle lako ponuditi Rusiji osmanske teritorije samo kako bi ju zadržale u ratu, a i Velika Britanija i Francuska već su vršile pritisak na Istanbul da prepusti neke teritorije i potpiše razne ugovore.

Možda najbitniji potez Mehmeda V. bilo je proglašenje džihada protiv sila Antante koje se dogodilo odmah nakon objave rata Rusiji, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Pozvao je muslimane u sveti rat protiv stranih sila koje nastoje uništiti najvažniju muslimansku državu na svijetu. Objava džihada trebala je podići moral vojsci te inspirirati još mladića da idu umrijeti na nekom bojištu.

Mnogi muslimani, pogotovo Arapi, ratovali su protiv Mehmeda i njegovog carstva kako bi dobili vlastitu državu. Osmansko Carstvo u ratu je bilo napadano sa svih strana, a kapituliralo je krajem listopada 1918. godine. Stari i umorni Mehmed umro je par mjeseci ranije, na današnji dan 1918., ne dočekavši pad svog carstva, odnosno pad najvažnije države cijelog ranog novog vijeka.