GEERT Wilders bio je na vlasti manje od godinu dana. Hoće li europski veteran populizma ikada ponovno dobiti priliku? Desničarski vođa u utorak je srušio nizozemsku vladu 17 mjeseci nakon što je prvi put pobijedio na nacionalnim izborima i formirao jednu od najdesnijih koalicija u povijesti.

Međutim, njegovo strpljenje s ograničenjima vlasti iscrpilo se u utorak kada su njegovi partneri odbili pristati na imigracijsku politiku za koju su rekli da je gotovo sigurno nezakonita. "Nastavit ću i postati sljedeći premijer Nizozemske", rekao je Wilders medijima dok je tadašnji premijer Dick Schoof predao svoju ostavku kralju.

Za antiislamskog političara taj je potez bio tipičan politički rizik: izazvati previranja, istaknuti se kao autentičan glas krajnje desnice i osloniti se na to da će birači njegovu Stranku slobode smatrati nezaobilaznom, piše Financial Times.

Čak 15 stranaka ima parlamentarne zastupnike

Ali u fragmentiranom prostoru nizozemske politike, gdje 15 stranaka ima zastupnike u parlamentu, to je kockanje koje ipak zahtijeva od Wildersa da napokon pronađe saveznike za dijeljenje vlasti, što sam sebi stalno otežava.

"Vjerojatno nitko više neće htjeti vladati s Wildersom", rekla je Sarah de Lange, profesorica političkog pluralizma na Sveučilištu u Amsterdamu.

Tri koalicijska partnera već su odbacila njegovu ideju o preuzimanju premijerske funkcije nakon što je pobijedio na izborima u studenome 2023. godine. Pristali su ući u vladu, ali samo ako nepredvidljivi Wilders ne bude na čelu. Kompromis je bio da četiri čelnika stranaka ostanu u parlamentu, a da se za ministre imenuju tehnokrati i drugi zastupnici.

Wilders je odabrao Schoofa, bivšeg ravnatelja obavještajne službe bez političkog iskustva. Nije pripadao nijednoj stranci i teško je kontrolirao nezgrapnu koaliciju. Međutim, njegova vještina otkrivanja tajni često je bila ključna: ministri su se okupljali u stranačkim grupama prije sastanaka vlade kako bi uskladili stavove, dok je Schoof uglavnom bio izostavljen iz dogovora.

Čak su i pokušaji jačanja momčadskog duha propali. Jedna kartaška igra za podizanje morala navodno je prekinuta kada je Pieter Omtzigt, čelnik i osnivač centrističkog Novog društvenog ugovora (NSC), napustio skupinu zbog neslaganja oko proračuna. Poslije se povukao iz politike, predavši dužnost svojoj zamjenici.

Čak su ga i najbliži saveznici iz vlade napali

Wildersovo napuštanje koalicije, u kojoj je njegova Stranka slobode bila najveća stranka, protumačeno je kao pokušaj da se migracije stave u središte svake nove izborne kampanje. Međutim, za njegove koalicijske partnere i suparnike nagli potez djelovao je kao potvrda njegove uloge odmetnika nizozemske politike.

Čak su ga i najbliži saveznici iz vlade napali, uključujući radikalno desni Poljoprivredno-građanski pokret (BBB), koji je podupro njegovu kampanju "prvo Nizozemci". "Mislim da Geert Wilders izdaje Nizozemsku. Na kraju je stavio sebe ispred Nizozemske", rekla je Mona Keijzer, ministrica stanovanja iz BBB-a.

Sophie Hermans iz konzervativno-liberalnog VVD-a rekla je da je "ljuta, iznervirana i razočarana": "Kako možeš ovo napraviti u ovakvom trenutku kada pogledaš što se događa u svijetu i u našoj zemlji?"

Veteran antiislamske kampanje, koji živi u sigurnoj kući zbog prijetnji smrću, više je puta napadao vladu zbog azilantske politike. "Pristao sam na najstrožu azilantsku politiku, a ne na propast Nizozemske", rekao je Wilders.

Međutim, drugi čelnici stranaka rekli su da je ministrica za azilante Marjolein Faber iz Stranke slobode odbila iznijeti prijedloge o tome kako smanjiti broj dolazaka. "On krivi druge za neuspjeh vlastite ministrice", rekao je jedan visoki dužnosnik jedne od koalicijskih stranaka.

Imigracijska politika postala je kamen spoticanja za nekoliko nizozemskih koalicijskih vlada. Mark Rutte, dugogodišnji premijer iz VVD-a, raspustio je vlastitu koaliciju 2023. godine jer nije htio podržati strože migracijske politike.

Wilders je zahtijevao vojsku na granicama

Nizozemska, jedna od najgušće naseljenih zemalja svijeta, muči se s prihvatom stotina tisuća izbjeglica u posljednjim godinama. Centri za prihvat bili su prepuni, a nestašica stanova dodatno je pogoršala situaciju.

Wilders je odgovorio planom od 10 točaka za smanjenje migracija i zahtijevao da ga drugi koalicijski čelnici potpišu. Plan je uključivao korištenje vojske za nadzor granice, zatvaranje centara za smještaj izbjeglica i vraćanje svih sirijskih izbjeglica jer je ta zemlja sada sigurna.

Plan bi također zabranio spajanje obitelji izbjeglica koje su već u Nizozemskoj. Međutim, unatoč svim napetostima oko migracijske politike unutar koalicije, ankete sugeriraju da bi se Nizozemska mogla vratiti tradicionalnijoj centrističkoj poziciji.

Nizozemci su zadali populistički ton u Europskoj uniji 2022. godine kada je BBB pobijedio na regionalnim izborima, a potom i kada je Wilders bio prvi na izborima 2023. godine. Međutim, nijedna stranka nije toliko pala u anketama od izbora kao Wildersova.

"Sljedeći izbori bit će o sigurnosti i obrani"

Jedna osoba bliska VVD-u rekla je da je sadašnja čelnica Dilan Yesilgöz pogriješila u prošloj kampanji jer nije isključila dogovor s Wildersom, što mu je podiglo profil: "Sada je imao priliku i prokockao je. Ide u oporbu. Sljedeći izbori bit će o sigurnosti i obrani."

Nizozemska politika toliko je nestabilna da se očekuje gotovo potpuno nestajanje NSC-a i BBB-a na izborima, koji se očekuju u rujnu. VVD, koji može vladati s lijevim ili desnim centrom, trenutačno ima između 25 i 31 zastupnika, otprilike jednako kao i Stranka slobode.

Savez Laburista/Zelenih, koji vodi bivši potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, ima između 25 i 29 zastupnika. Ponovno ojačani Kršćanski demokrati, koji su teško stradali zbog prelaska članova u NSC njihova bivšeg zastupnika Omtzigta, imaju između 16 i 20 zastupnika. Vlada treba 76 od 150 zastupnika u donjem domu parlamenta.

"Glasajte za mene ili ćete dobiti luđake s druge strane"

Deniz Horzum, bivši nizozemski dužnosnik, rekao je da će to biti tradicionalna borba između ljevice i desnice: "Očekujte da će VVD i Laburisti/Zeleni to pretvoriti u politički duopol: glasajte za mene ili dobit ćete luđake s druge strane."

Rekao je da bi koalicija koju vodi bilo tko od njih vratila jednog od osnivača europskog projekta u središte EU poslova: "Nakon godina kada smo u Bruxellesu bili jači nego što nam pripada, počeli smo si pucati u nogu tijekom ovog zadnjeg razdoblja. Tradicionalnija, stabilnija i centristička koalicija mogla bi nam pomoći vratiti položaj."