O tome se ne govori, ali i Hrvatska ima problem s Romima. Krivi su svi
TRAGIČNA smrt ugostitelja u slovenskom Novom Mestu, kojeg je nasilni pripadnik romske zajednice pretukao do smrti, stavila je u prvi plan problem koji godinama ispod površine tinja i u Hrvatskoj.
Segregacija i guranje glave službene politike u pijesak dovode do getoiziranja, nasilja i produbljivanja nepovjerenja između većinskog stanovništva i romske zajednice.
Slovenija i Hrvatska imaju isti problem
Podsjetimo, prošlog vikenda u Novom Mestu ubijen je Aleš Šutar koji je došao po svog sina, kojega je ranije počela maltretirati skupina Roma. Pokušao je zaštiti sina, no jedan od napadača iz skupine Roma udario ga je u glavu i od posljedica udarca je preminuo.
Slovenija godinama neuspješno pokušava odgovoriti na problem asimilacije romske zajednice, a situacija u Hrvatskoj nije puno bolja. I kod nas Romi žive u uvjetima koji su daleko ispod standarda ostatka društva, što dovodi do njihove getoizacije i izdvajanja u posebna naselja.
Zatvoreni krug
Tu dolazi do efekta zatvorenog kruga. Dok dijelu Roma odgovara da su izolirani, izvan poreznog, školskog i radnog sustava jer ih tako institucije manje nadziru, službene institucije godinama ne rade ništa, zadovoljavajući se pisanjem strategija koje nemaju učinka u stvarnosti. Tu najviše pate oni Romi koji žele živjeti normalnim životom, ali im sustav ne pruža stvarne prilike.
Politička korektnost u javnom prostoru dodatno cementira ovaj začarani krug budući da strah od optužbi za diskriminaciju očito paralizira medije i vlast, pa se o problemu govori općenito i sterilno.
Svaki treći Rom živi u daščarama
Prema popisu stanovništva iz 2021., u Hrvatskoj živi 17.980 Roma. Neslužbeni podaci ukazuju na veći broj, od 30.000 do 40.000. Prema Nacionalnom planu za uključivanje Roma 2021–2027., 92.3% Roma je siromašno, dok oko 70% obitelji romske nacionalne manjine živi u ekstremnom siromaštvu.
Također, 28.2 posto romskih obitelji živi u kućama koje ne zadovoljavaju osnovne sigurnosne uvjete, tj. koje su u ruševnom stanju. Barake, daščare i straćare te kuće koje ne zadovoljavaju osnovne sigurnosne uvjete čine 32.9 posto svih stambenih objekata u kojima stanuju.
Ova prostorna izolacija nije tek geografske prirode, ona dolazi s lošom ili nepostojećom infrastrukturom (struja, voda, kanalizacija) i društvenom marginalizacijom.
U zatvorenim naseljima postoje brutalni slučajevi nasilja
U zatvorenim romskim naseljima nasilje i teži oblici kriminaliteta učestali su i često ostaju unutar zajednice zbog straha i slabog prijavljivanja.
Poznati su slučajevi ubojstva žene u Piškorovcu (2020.), ekstreman obiteljski nasilni slučaj s napadom na ženu i novorođenče te pucnjava u Paragu s jednom ubijenom i troje teško ranjenih.
Upravo oko slučaja u Paragu, jedan od stanovnika naselja je za Dnevnik Nove TV rekao da se tu puca svaki dan i da u naseljima kruži ilegalno oružje. "Kaj se toga tiče oružja imaju više nego naša vojska, to vam je sigurno", rekao je.
Najgore je u dijelu Međimurja, ali postoje i primjeri pozitivne prakse. U Belom Manastiru izgrađeni su Kulturni i Društveni dom romske zajednice, a Osječko-baranjska županija se spominje kao primjer koordiniranog ulaganja u stanovanje. Tamo gdje su Romi integriraniji u društvo se, logično, bilježi i manje slučajeva nasilja.
Mještani diskriminiraju Rome
S druge strane, mještani prema Romima kontinuirano pokazuju iznimno diskriminatorno ponašanje. Valja podsjetiti na slučaj u Hlebinama, selu u Podravini, gdje su se stanovnici pobunili jer su željeli istjerati romsku obitelj koja je tamo kupila kuću. Mještani su imali snažnu podršku u HDZ-ovoj načelnici Božici Trnski koja se javno zapitala hoće li ta obitelj nekoga ozlijediti.
Ovaj primjer tek je kap u moru svih onih koji govore o diskriminaciji Roma. Prisjetimo se i slučaja iz 2012., također iz Međimurja, kad su mještani prosvjedima i blokadom ograde pokušali spriječiti ulazak 44 romska učenika iz Paraga u područnu školu.
Petina romske djece je u segregiranim razredima
Prema znanstvenom radu Suzane Kunac, Elvisa Kralja i Aleksandra Racza "Dug put prema interkulturalnoj školi za Rome" iz 2022., problem segregacije romskih učenika prisutan je i nakon više od deset godina od presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu "Oršuš i drugi protiv Hrvatske" iz 2008. godine, koja je utvrdila neizravnu diskriminaciju romskih učenika kroz segregaciju u "posebne" razrede.
Prema ovom radu, u potpuno etnički segregiranim razredima školuje se petina romske djece u RH, a dodatnih 12.8% u mješovitim razredima koje čine većinom romski učenici.
Komparativno izvješće nevladine organizacije Minority Rights Group Europe bilježi da su Romi u Hrvatskoj prostorno i ekonomski marginalizirani, uz ukorijenjene stereotipe i predrasude u lokalnim zajednicama. Navodi se kako različite institucije odgovorne za strategije za borbu protiv diskriminacije često nisu koordinirane, a prikupljanje podataka i praćenje provedbe je neadekvatno.
"Nedostaje svijest države"
Država formalno vodi politiku uključivanja Roma kroz strateške dokumente, obrazovne programe i povremene infrastrukturne intervencije, ali to očito nije dovoljno. I izvještaji pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter navode da izostaje svijest države o problematičnosti segregacije.
Europski odbor za sprečavanje rasizma i netolerancije upozorava na nedovoljno učinkovite mehanizme za odgovornost policije. Ovo tijelo poziva na sustavno djelovanje vlasti kako bi se poboljšao položaj Roma u društvu, konkretno važnost da se razviju programi desegregacije stanovanja.
"Država ne radi svoj posao"
Slučajevi nasilja u Međimurju pokazuju da ne postoji sustavna prevencija i zaštita žrtava u zajednici. Govorio je o tome za Index i kriminalist Vlatko Cvrtila koji je stvari povezao i s politikom.
"Do nasilja dolazi iz jasnog razloga - zato što država ne radi svoj posao. A ne radi ga zbog odnosa vlade i predstavnika romske manjine u saboru. Kad drugi građanin Republike Hrvatske zanemaruje dijete, onda imate svu silu socijalnih službi, policije te postoji opasnost da se dijete oduzme tim roditeljima", rekao je.
Musić: Smještaj daje veće mogućnosti
Potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske Siniša Senad Musić prokomentirao je za Index ovu problematiku.
"Teško je definirati gdje je najveći problem. Prije svega bih rekao da se jako dugo ciljalo obrazovanje kao nešto što može razbiti taj začarani krug koji kreće preko rođenja, ostvarivanja stereotipa, kasnije diskriminacije, ostvarivanja roditeljstva i kasnije da ta djeca prolaze isto", govori nam Musić.
"Postoje inicijative koje govore "smještaj prije svega". Treba osigurati adekvatan smještaj. Takve obitelji će imati veće mogućnosti, pogotovo djeca za učenje, roditelji će lakše naći posao i neke prakse iz naselja se ne mogu provoditi u integriranom okruženju", govori.
"U Hrvatskoj veliki broj Roma živi u naseljima, pogotovo u Međimurju gdje je trećina zajednice. Tu imamo na djelu segregaciju koja je diskriminatorna i ima niz negativnih posljedica. Tu vrijedi sve suprotno od onoga što smo rekli za preseljenje i integraciju", kaže.
"Država ulaže u naselja. Projekte vode romski političari, a Romi to prihvaćaju"
"Država, kao i mnoge druge države, nema plan desegregacije. Dapače, država ulaže u naselja, što Romi prihvaćaju, a ti projekti su često vođeni od strane romskih političara. S jedne strane to je dobro jer svaka osoba zaslužuje minimalne uvjete života.
S druge strane pitanje je vremena kad će to romsko naselje opet početi zaostajati jer nemaju socijalne programe koji bi ih doveli u razmišljanje 21. stoljeća budući da tu ljudi imaju i drugačije navike od onih koji žive integrirano", zaključio je.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati