EUROPSKA UNIJA (EU) radi na formiranju zajedničke energetske politike, pri čemu pitanje nuklearne energije i dalje izaziva duboke podjele.

Neki je hvale, podsjećajući da gotovo i ne proizvodi po okoliš štetan ugljični dioksid, neki je pak kude zbog radioaktivnog otpada - nuklearna je energija već dugo kamen spoticanja među građanima, političarima, industrijom i europskim aktivistima za zaštitu prirode.

U međuvremenu se ponovno našla u središtu pozornosti zbog pritiska da se u okviru EU definira nova energetska politika, koji su dodatno zaoštrila strahovanja zbog ovisnosti o uvozu energenata iz zemalja kao što je Rusija.

Britanski je premijer Tony Blair početkom mjeseca istaknuo kako su zbog globalnog zatopljenja i ovisnosti o uvozu energenata zastarjele britanske nuklearke ponovno postale aktualne.

Njegovi su komentari unutar EU doveli do raznih reakcija a razgovori s ministrima tijekom sastanka u Austriji prošlog vikenda pokazali su dubinu raskola.

"Mi smo mišljenja da nuklearna energija nije budućnost", rekao je austrijski ministar za okoliš Josef Proell.

Austrija trenutno predsjeda EU-om a u srpnju će u Europskom parlamentu (EP) organizirati raspravu o "strateškom planu" za nuklearnu energiju.

Proell je istaknuo kako će njegova zemlja nastojati uvjeriti partnere da razmotre druge izvore energije poput onih obnovljivih te da povećaju ulaganja u mjere sigurnosti odluče li i dalje koristiti nuklearnu energiju.

"Želimo članicama osigurati mogućnost alternative", kazao je.

Finski ministar okoliša Jan Erik Enestam je pak istaknuo kako se ne želi zalagati za nuklearnu energiju, ali je dodao da je ona potrebno a možda i privremeno rješenje zbog klimatoloških promjena, za koje su po mišljenju znanstvenika odgovorne emisije štetnih plinova poput ugljičnog dioksida, koje izazivaju efekt staklenika.

"Zbog promjene klimatskih prilika novi će elementi biti relevantni za raspravu. Ništa više nije samo crno ili bijelo", kazao je Enestam.

"Morate li birati između postojećih resursa i postojećih tehnologija, nuklearna energija se ne može isključiti", zaključio je finski ministar, dodajući da bi peta nuklearka u Finskoj smanjila emisiju ugljičnog dioksida za 10 tona.

Finska želi izbjeći visoki stupanj zagađenje, koji dolazi s ugljenom, a Finci općenito podržavaju nuklearnu energiju te radije grade vlastite nuklearke nego da iz Rusije uvoze električnu energiju proizvedenu u njima.

"U Finskoj smo prisiljeni birati između dva zla: nuklearne energije i ugljena, a nuklearna je energija manje štetna nego ugljen", ustvrdio je Enestam.

No, kako se pokazalo prilikom dvadesete obljetnice černobilske katastrofe, strahovi vezani uz sigurnost u slučaju korištenja nuklearnih elektrana još uvijek su veliki.

"U našoj je zemlji 60 posto populacije protiv nuklearnih elektrana", rekao je Raimonds Vejonis, latvijski ministar za okoliš.

Ljudi brinu zbog pitanja odlaganja nuklearnog otpada, zagađenja podzemnih voda i rizika od zemljotresa u vezi s nuklearnim elektranama u susjednoj Litvi od koje Latvija za svoje potrebe uvozi dio električne energije.

Iako Latvija, uglavnom iz obnovljivih izvora, zadovoljava najveći dio svojih potreba, zatvaranje litavskih nuklearnih elektrana 2009. utjecat će na nju, kazao je Vejonis, dodajući kako njegova vlada razmatra nove izvore energije kojima bi se taj gubitak nadoknadio.

Njemačka također namjerava postupno skidati s elektroopskrbne mreže nuklearke, iako konzervativci u koalicijskoj vladi tu opciju drže upitnom.

Njemački ministar za okoliš Sigmar Gabriel je kazao kako će nuklearne elektrane za sobom ostaviti problematično nasljeđe.

"Je li pošteno rješavati naše energetske probleme a probleme otpada vezanog za njih ostaviti budućim generacijama?"

Gabriel je pritom istaknuo kako će industrijalizirane zemlje koje se odluče za nuklearnu energiju imati malo argumenata da od toga odgovore zemlje kao što su Iran i Sjeverna Koreja.