U LJETO 1914. godine Europa je uronila u vrtlog Prvog svjetskog rata, a mala neutralna Belgija postala je neočekivano središte sukoba. Njemačko Carstvo, vođeno Schlieffenovim planom, odlučilo je izvršiti brzu invaziju Belgije kako bi zaobišlo francuske obrambene linije i osiguralo iznenadnu pobjedu na zapadnom bojištu.

Dana 4. kolovoza 1914. njemačke snage prešle su belgijsku granicu, ignorirajući neutralnost zajamčenu Londonskim ugovorom iz 1839. Belgijanci, predvođeni kraljem Albertom I., nisu se predali bez borbe. Njihova mala vojska, s oko 117.000 vojnika, odlučno je branila ključne utvrde, osobito oko Liègea, prve velike prepreke njemačkom napredovanju.

Bitka za Liège: odvažan otpor i moć nove artiljerije

Bitka za Liège trajala je od 5. do 16. kolovoza 1914. i pokazala se izuzetno krvavom. Belgijski otpor iznenadio je Njemačku, usporivši planirani prodor. Iako su Nijemci brzo zauzeli grad, tvrđave oko Liègea držale su se još danima.

Presudnu ulogu u rušenju obrane imala je teška artiljerija. Poseban simbol postala je Debela Bertha (njem. Dicke Bertha), masivna haubica kalibra 420 mm, proizvedena u tvornici Krupp i nazvana po Berthi Krupp, nasljednici industrijskog carstva. Svaka haubica težila je preko 40 tona, mogla je ispaljivati granate teške 820-1.160 kilograma na udaljenost do 12 kilometara i pritom probijati utvrde koje su se smatrale neosvojivima.

Treba ipak naglasiti da nisu samo "Debele Berthe" bile odgovorne za rušenje belgijskih utvrda: ključnu ulogu odigrale su i 40,6 cm haubice Škoda, austrougarske proizvodnje, koje su njemačke snage imale na raspolaganju. Fort Loncin, primjerice, uništen je 15. kolovoza snažnim udarom teške granate, što je simbolički označilo kraj opsade Liègea.

Unatoč hrabrom otporu, Belgija je bila prisiljena uzmaknuti, ali nekoliko dragocjenih dana otpora dalo je saveznicima priliku za mobilizaciju.

Put prema Bruxellesu

Nakon pada Liègea, njemačke trupe nastavile su napredovanje zapadno, dok se belgijska vojska povlačila prema Antwerpenu. Bruxelles je proglašen otvorenim gradom kako bi se izbjeglo bombardiranje.

Dana 20. kolovoza 1914. njemačke trupe pod zapovjedništvom generala Alexandera von Klucka ušle su u belgijsku prijestolnicu bez otpora. Stanovnici su ih dočekali u tišini i strahu, svjesni da su tek na početku dugotrajne okupacije.

Iako je ulazak u Bruxelles bio politički i psihološki udarac za Belgiju, rat se nastavio. Belgijska vojska držala se kod Antwerpena, a kasnije se borila i na liniji rijeke Yser, zajedno sa saveznicima. Dakle, okupacija Bruxellesa nije značila i kapitulaciju države.

Njemačka okupacija i njezine posljedice

Okupacija Belgije trajala je gotovo cijeli rat, od kolovoza 1914. do jeseni 1918. godine. Tijekom tog razdoblja stanovništvo je patilo od nestašica hrane, prisilnog rada i represije. Izvještaji o njemačkoj brutalnosti — masakrima, paležima sela i represijama nad civilima — izazvali su međunarodno ogorčenje.

U britanskoj i savezničkoj propagandi ovo je postalo poznato kao "silovanje Belgije", što je poslužilo kao snažan poticaj za novačenje vojnika i pridobivanje javne podrške ratu.

Belgijski otpor nije prestao: mnogi su se uključili u podzemne pokrete otpora, a dio civila potražio je utočište u Nizozemskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Belgijska vojska borila se rame uz rame sa saveznicima sve do završnih operacija.

Bruxelles je oslobođen tek u listopadu 1918., tijekom završne savezničke ofenzive. Iako je rat donio ogromne ljudske i materijalne gubitke, belgijski otpor ostao je simboličan dokaz da i mala nacija može usporiti moćnu silu i time utjecati na tijek povijesti.