PROŠLOG su tjedna u šumi blizu Berlina ceremonijalno pokopani posmrtni ostaci 107 poginulih vojnika Wehrmachta. Učenici lokalnih gimnazija položili su bijele gerbere na male crne lijesove, a njemački vojnici su ih s poštovanjem spustili u svježe iskopan grob, dok je vojni orkestar svirao svečanu melodiju.

Stotine mještana i rodbine poginulih tiho su promatrali, neki brišući suze s obraza, dok su vojnici poginuli u jednoj od posljednjih velikih bitaka Drugoga svjetskog rata, boreći se za nacističkog vođu Adolfa Hitlera, pronašli svoje posljednje počivalište, piše Associated Press.

Ovakve ceremonije dio su dugotrajnog, složenog, a ponekad i kontroverznog nastojanja da se njemačke žrtve smjeste na posljednje počivalište 80 godina nakon rata koji je započela nacistička Njemačka. To još uvijek nije kraj, preostalo je mnogo posla oko identifikacije mrtvih i pronalaženja preživjelih članova njihovih obitelji.

Potraga za posmrtnim ostacima širom Europe

Diljem Europe, u šumama, poljima i na poljoprivrednim površinama, posmrtni ostaci njemačkih vojnika još se pronalaze, ekshumiraju i ponovno pokapaju uz pomoć neprofitne organizacije Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge, Njemačke komisije za ratne grobove, koja ovaj posao obavlja već desetljećima.

Dok svijet ovaj tjedan obilježava 80. godišnjicu završetka rata, nastavak potrage za posmrtnim ostacima vojnika podsjeća da nasljeđe sukoba nije samo povijesno ili političko, nego također fizičko, osobno i nedovršeno te se još uvijek osjeća diljem Europe.

"Jako je važno da se ovo još uvijek radi", rekla je Martina Seiger (57). Posmrtni ostaci njezina djeda pronađeni su i pokopani prije nekoliko godina.

Seiger i njezina obitelj nastoje prisustvovati pokopima drugih vojnika koji su poginuli u bitci kod Halbea 1945. godine. To je najbliže nekoj vrsti sprovoda za njezina djeda Wernera Novaka koji je imao 21 godinu kad je poginuo. Bio je ranjen i vraćen s fronta u Berlin.

Žurne sahrane tijekom povlačenja, bez oznaka ili zapisa

Planirao je vjenčanje sa svojom trudnom zaručnicom i nadao se mirnijoj budućnosti. Umjesto toga, dok se sovjetska Crvena armija približavala Berlinu u posljednjim tjednima rata, ponovno je pošao u bitku.

Proces pronalaska i identifikacije ostataka je dugotrajan. Mnogi nestali pokopani su žurno tijekom povlačenja ili borbi, bez oznaka ili zapisa. Neka mjesta pamte se tek maglovito, kroz lokalna predanja. Druga su nedostižna, ispod moderne infrastrukture ili linije fronte na istoku Ukrajine.

Ipak, Volksbund nastavlja svoj rad, pretražujući nekadašnja europska bojišta, slijedeći dojave, provjeravajući stare vojne karte i popise nestalih vojnika. Rad se nastavlja čak i u zapadnoj Ukrajini, podalje od žestokih borbi na istoku zemlje.

Kad god je moguće, organizacija prenosi ostatke na groblja posebno namijenjena njemačkim vojnicima koji su poginuli u inozemstvu. Cilj je humanistički: dostojno pokopati svaku osobu koja je stradala u ratu, bez obzira na ulogu koju je imala.

To uključuje i vojnike koji su služili vojsci odgovornoj za neke od najgorih zločina 20. stoljeća. Volksbund svoju misiju ne prikazuje kao odavanje počasti poginulima, već kao identifikaciju kako ne bi ostali zaboravljeni u zemlji, bez imena.

Ostao bez oba roditelja u tri ratna tjedna

Wolfgang Bartsch (83) stajao je na malom brežuljku pokraj otvorenih grobova dok su posmrtni ostaci vojnika pokapani. Nije mogao pokopati vlastitog oca, koji je poginuo u siječnju 1942. na ruskoj fronti. Imao je tek tri tjedna kada mu je otac poginuo. Nekoliko dana ranije, njegova je majka poginula u savezničkom bombardiranju Berlina. Odgajala ga je baka, ali je uvijek osjećao bol odrastanja bez roditelja.

"Moj otac je pokopan u nekom neobilježenom grobu u Orjolu u Rusiji. Volksbund nikad neće moći pronaći njegove kosti jer su naselja izgrađena na tim grobovima", rekao je Bartsch za Associated Press.

Prema procjeni Volksbunda, više od dva milijuna njemačkih vojnika još uvijek se smatra nestalima. Tijekom posljednjih 30 godina, otkad su dobili pristup bivšim teritorijima istočnog bloka, Volksbund je ekshumirao i ponovno pokopao ostatke milijun ljudi.

U nekim dijelovima Europe i dalje postoji negodovanje prema svemu što se percipira kao rehabilitacija nacističke vojne prošlosti. No mnogi prihvaćaju da bi potraga za mrtvima mogla pomoći zatvoriti ovo poglavlje povijesti.

"Iza svake mrtve osobe stoji ljudska sudbina"

"Ne želim isključiti mogućnost da u ratnim grobovima imamo velik broj ratnih zločinaca. Također znamo da je za neke od njih dokazano da su počinili najteže ratne zločine", rekao je Dirk Backen, glavni tajnik Volksbunda.

"Iza svake mrtve osobe stoji ljudska sudbina i to nam je glavni fokus. Kada stojite pred grobom 18-godišnjeg vojnika Wehrmachta, naravno da se zapitate nije li možda imao druge životne planove i snove umjesto da pogine u dobi od 18 godina za stvar koja je bila zločinačka", kaže Backen.

Nekoliko tjedana prije pokopa u Halbeu, izvršena je ekshumacija u poljskom gradu Ostrołęki, gdje su djelatnici Volksbunda i lokalni poljski arheolozi tražili ostatke njemačkih vojnika na poljskom groblju.

Etičke dileme oko iskopavanja posmrtnih ostataka

Posmrtni ostaci su dokumentirani tog dana, 19. ožujka, a kosti svake osobe pohranjene su u crne vreće. Identifikacijske pločice sačuvane su u nadi da će ostaci jednog dana biti identificirani. Volksbund ih planira pokopati krajem ove godine na vojnoj ceremoniji u Poljskoj.

Łukasz Karol, poljski arheolog koji radi na ekshumaciji, priznaje da je imao etičke dileme oko iskopavanja posmrtnih ostataka vojnika koji su izvršili invaziju na Poljsku i usmrtili oko šest milijuna poljskih građana tijekom rata. Ali je rekao da taj posao ima moralnu važnost i pruža značajne znanstvene informacije: "I to su ljudi, i oni zaslužuju pokop".

Za Bartscha nema konačnog mira: "Još uvijek se uznemirim kad pomislim koliko ljudi čeka dostojan pogreb. Srce bi mi se radovalo kad bih mogao pokopati i svog oca, ali to se neće dogoditi."