Tekst: J.D.
Foto: AFP

NIJE trebalo dugo vremena da "povijesni" summit UN-a o klimatskim promjenama uđe o potpuno kaotičnu fazu, u kojoj su se razvijene i zemlje u razvoju do te mjere posvađati, da je teško vidjeti kako će u preostalih manje od dva tjedna sklopiti dogovor.

Točka prijepora je tzv. "danski tekst" – pripremna verzija konačnog političkog dogovora o zaustavljanju klimatskih promjena, koja veći dio moći oko borbe s klimatskim promjenama daje u ruke bogatim zemljama, a na stranu stavlja zemlje u razvoju i UN. Verziju teksta od 27. studenog dobio je britanski The Guardian, a iako se ne zna koje su sve zemlje sudjelovale u njegovoj izradi, priča se o "užem krugu  povjerenja" oko SAD-a i Danske.

Siromašni protiv bogatih, UN ne zna ništa

Nekoliko sati nakon što je Guardian objavio svoj tekst, siromašne zemlje su iskazale svoju ljutnju. Sudanski predsjednik grupe G77, koja predstavlja velik dio zemalja u razvoju, rekao je kako tekst "krade siromašnim zemljama atmosferski prostor".

Glavni UN-ov diplomat Yvo de Boer brzo je dao svoj odgovor, rekavši kako se radi o "neslužbenom dokumentu koji su prije konferencije zbog konzultacija dobili neki ljudi. Jedini formalni tekstovi u UN-ovom procesu su oni koje napišu predsjednici konferencije u Kopenhagenu, na zahtjev svih pristupnih".

Takva izjava nije smirila siromašne zemlje, koje i dalje pričaju o tome kako dokument uništava UN-ov proces odlučivanja i Protokol iz Kyota. Kineski predstavnik u UN-u taktično je odgovorio kako još nije vidio dokument o kojemu se priča, pa da ne može davati mišljenje.

Tko nosi odgovornost?

Zemlje u razvoju su zato iznijele svoju ideju novog klimatskog sporazuma. Osnovna ideja bila bi da se bogatim zemljama odrede stroge kvote za smanjivanjem emisija CO2, dok bi se na zemlje u razvoju, kao što su Indija, Kina ili Brazil, primjenjivao proces praćenja, ali im se ne bi unaprijed određivale fiksne kvote. Šanse da takav sporazum bude potpisan jednako su velike kao i da se potpiše "danski dokument".

Inače, četiri najveće i najvažnije zemlje u razvoju, Kina, Indija, Rusija i Brazil, prije Kopenhagena su navodno potpisale zajednički dokument u kojemu su naznačile negodovanje oko ideje da im se nameću fiksna smanjenja emisija stakleničkih plinova. Bogati je svijet, navele su četiri zemlje, do bogatstva došle trošenjem fosilnih goriva, pa je odgovornost za prvim bolnim rezovima na njima.

Sve je to, naravno, samo uvertira u globalni summit, na kojemu se s jedne strane predstavnici zemalja članica UN-a svađaju oko najsitnijih detalja, dok s druge strane eksperti plaše prisutne podacima o najtoplijem desetljeću u zadnjih 150 godina, a u pozadini cijele priče odvija se kontroverza oko hakiranih emailova znanstvenika s britanskog sveučilišta, koje su već počele prerastati u pravi političko-znanstveni skandal.