ZAŠTO bi se itko izložio nesnosnoj hladnoći, ledenim vjetrovima i divljem moru, ponekad radeći cijele noći, samo da bi s antarktičkog dna izvadio mulj? Upravo je to početkom ove godine učinio međunarodni tim znanstvenika na udaljenom Antarktičkom poluotoku, u misiji koja bi trebala otkriti stoljetne tajne Južnog oceana.

Dragocjeni uzorci sada će se analizirati diljem svijeta kako bi se utvrdio utjecaj ljudske aktivnosti na Antarktiku i naš planet, piše BBC News.

Povijest zapisana u oceanskom dnu

Koristeći posebnu bušilicu pričvršćenu za istraživački brod, nalik divovskom odstranjivaču jezgre jabuke, tim je bušio na dubinama do 500 metara. Prikupili su više od 40 dugih jezgri morskog sedimenta s različitih lokacija oko poluotoka, jednog od najbogatijih staništa morskog života na Antarktici te ključnog područja za ribolov, turizam i, prije zabrane 1980-ih, industrijski kitolov. Prikupljanje sedimenta nudi uvid u prošlost, "poput povijesne knjige", objasnila je voditeljica istraživanja dr. Elisenda Balleste sa Sveučilišta u Barceloni.

"Što živi u morima sada, što je živjelo u morima u prošlosti i dokazi našeg ljudskog utjecaja", zabilježeno je u slojevima sedimenta tijekom stoljeća, rekla je. Analizom i datiranjem tih slojeva znanstvenici mogu stvoriti detaljnu sliku povijesti morskog života na Antarktici.

Nakon prikupljanja, jezgre su zamrznute na brodu i prevezene u laboratorij dr. Balleste u Barceloni. Odatle će se pažljivo izdvojeni komadi antarktičkog mulja poslati na brojne akademske institucije diljem svijeta.

Znanstvenici će skenirati i datirati slojeve, otkriti kakav mikrobni život sadrže, izmjeriti razine zagađenja te izračunati koliko je ugljika pohranjeno u mulju. Sve je to dio misije Convex Seascape Survey, koja okuplja sveučilišta i istraživačke institute iz cijelog svijeta u zajedničkom naporu da bolje razumiju povezanost oceana i klime. Claire Allen, oceanografkinja iz Britanskog antarktičkog instituta, istaknula je da su ovakve jezgre iznimno vrijedne. "Prije 1950. godine, prije nego što smo imali mogućnost praćenja na Antarktici, jezgre sedimenta i leda jedini su način da dobijemo uvid u klimatske ili fizičke promjene koje su se događale", rekla je.

DNK otkriva utjecaj kitolova

Novoprikupljeni uzorci namijenjeni DNK analizi moraju se čuvati na iznimno niskim temperaturama kako bi se zaustavili svi biološki procesi. "Čuvaju se na minus 80 stupnjeva kako bi se spriječilo njihovo propadanje", objasnila je dr. Balleste. Ovi komadići morskog dna, zamrznuti u vremenu, koristit će se za takozvanu analizu okolišne DNK (eDNK). Riječ je o znanstvenom području koje omogućuje istraživačima da izdvoje genetske informacije iz vode, tla, pa čak i zraka - poput otiska života koji ostaje u okolišu. Dr. Carlos Preckler sa Sveučilišta kralja Abdullaha u Saudijskoj Arabiji vodit će ovaj dio istraživanja, pokušavajući izmjeriti kako je gotovo stoljeće industrijskog kitolova na Antarktici utjecalo na ocean i atmosferu.

Ugljik, kada se u atmosferu oslobađa kao ugljikov dioksid, zagrijava naš planet. Stoga, dok se svijet bori sa smanjenjem emisija, svi procesi koji apsorbiraju i pohranjuju značajne količine ugljika mogli bi pomoći u borbi protiv globalnog zatopljenja. "Znamo da kitovi imaju puno ugljika u svojim tijelima, jer su to ogromne životinje", rekao je dr. Preckler. Ono što on i njegovi kolege žele saznati jest koliko se tog ugljika pohrani na morskom dnu kada životinje uginu.

"Možemo izmjeriti DNK kitova i ugljik u sedimentu", objasnio je. "Tako možemo izmjeriti što se dogodilo prije nego što je industrijski kitolov uklonio većinu kitova u Južnom oceanu", dodao je. To će, kažu znanstvenici, pružiti mjeru koliko kitovi samim svojim postojanjem i prirodnim životnim ciklusom uklanjaju ugljik iz atmosfere i pomažu u borbi protiv klimatskih promjena.