KONTROVERZNI Maximilien Robespierre rodio se na sjeveru Francuske u gradu Arrasu u pokrajini Artois. Tijekom svog života gledao je kako se stari apsolutistički sustav raspada i zamjenjuje ga revolucija. Priključio se radikalnim jakobincima kao ambiciozni odvjetnik samo da bi nekoliko godina dospio u sam vrh stranke i provodio svoju volju. Robespierre je jedan od ključnih figura Francuske revolucije, zaslužan za ukinuće francuske monarhije, ali i stotine tisuća mrtvih tijekom revolucionarnih godina.

Robespierre je rođen u apsolutističkoj Francuskoj, državi u kojoj je kralj imao neograničenu vlast i mogao je raditi što hoće. Međutim, kasno 18. stoljeće također je vrijeme kada su prosvjetiteljske ideje bile široko utjelovljene u društvu. Ljudi su sve više prihvaćali ideju da bi svi trebali biti jednaki pred zakonom i da činjenica da ste rođeni u pravoj obitelji ne garantira da ste sposobni obavljati političku funkciju.

Dodajte na to još opću glad koja je izbila u Francuskoj krajem 1780-ih i sve okolnosti su spremne za revoluciju.

Kada su revolucionari preuzeli državu, prvo što su htjeli ostvariti jest državno tijelo koje će voditi Francusku. Narodna skupština bila je prilika za pojedince poput Robespierrea da se domognu političke funkcije čak iako nisu plemići. Kako je Maximilien bio karizmatičan retoričar i načitan pravnik, brzo je postao jedan od najpoznatijih jakobinaca.

Paranoja koja je prerasla u ludilo

Robespierre je vjerovao u ispravnost Francuske revolucije, no isto tako je znao da će ostale europske monarhije intervenirati kako se revolucija ne bi proširila cijelom Europom. Postavio je tajnu policiju i u kratkom vremenu postao sve sumnjičaviji, čak i prema svojim najodanijim kolegama. Njegova paranoja ubrzo je prerasla u ludilo, a jakobinci su sve češće ubijali svakoga za koja se smatralo da je protivnik revolucije.

Najveće žrtve bili su katolički svećenici i francuski plemići. Tijekom 1790-ih jakobinci su u više valova izdavali dekrete preko kojih su progonili bogate pojedince u Francuskoj. Uzbuđenje oko velike revolucije i promjene sustava vrlo brzo je prešlo u osjećaj straha. Nitko nije bio siguran. Robespierre je uspostavio vladavinu terora te na taj način konsolidirao moć. Bojali su ga se čak i vlastiti kolege.

S vremenom Robespierre postaje sve više impresioniran samim sobom. Njegova megalomanija dovela ga je do odluke da proglasi samog sebe mesijom novog sustava i nove religije: kulta razuma.

Međutim, ta megalomanija na kraju je bila razlog njegovog pada. Kada je u ljeto 1794. godine objavio novu listu ljudi za koje smatra da su neprijatelji države, svima je napokon prekipjelo. 28. srpnja Maximilien je iznesen pred giljotinu i pogubljen, a izmorena Francuska tražit će novo vodstvo, ono koje će par godina kasnije preuzeti utjecajni vojskovođa s nekog nebitnog otoka na jugu.