Foto: FAH

ISIS je mučio i ubijao Iračane koji nisu prihvatili njihovu ekstremnu verziju Islama. Tisuće su pobjegle iz svojih domova kako bi se odmakli od te brutalnosti. Sad su neke od iračkih manjina na rubu izumiranja, piše CNN.

Dok na ulicama Mosula bjesni rat protiv ISIS-a, neposredna budućnost Iraka visi o niti. Nesigurna je. Ljudi iz Mosula i provincije Nineveh predstavljaju mnoge iračke manjine. Žele ujedinjenu zemlju, iako su mnogi skeptični oko pojma mira. Ostali su u strahu da su ih desetljeća sukoba trajno razdvojila.

Ovo su neki od njihovih glasova.

TURČIN
Bivši automehaničar Khadir izgubio je dva brata tijekom vladavine Saddama Husseina, a još su mu dvojicu braće ubili IS-ovci. ''Oni nisu suniti. Nemaju religiju", smatra Khadir. Pobjegao je iz Tal Afara kad su islamisti stigli u grad. Smatra da će sve završiti katastrofom te se ne želi vratiti. Trenutno se nalazi u kampu Baherka, izvan Irbila. Otvorio je malu prodavaonicu čaja, ali to nije dovoljno da pravilno hrani djecu. Spavaju na zemlji u kontejneru. Niti jedno od njegove djece ne ide u školu. "Postoji škola u kampu, ali sam moram kupiti torbe, odjeću, knjige. Nemam novca niti da ih hranim. Nema koristi", kaže Bashir. Krivi invaziju iz 2003. godine. Smatra da je zbog nje došlo do vakuuma moći te da su Sjedinjene Države napustile Irak kad su mu bile najpotrebnije. "Iran može biti cjelovit samo ako uklonimo ljude na vlasti. Vladu nije briga za narod", smatra Khadir.

JAZID
Kad su borci IS-a stigli do sela Khaira Ide, svi su muškarci uzeli oružje i borili se. Borba je trajala šest sati, dok im nije ponestalo municije. Neki su pod paljbom uspjeli pobjeći do planine Sinjar. Jazidska religija proizlazi iz zoroastrizma te ih IS-ovci smatraju štovateljima vraga. Na planini nisu imali hrane, vode ni lijekova. UN je optužio IS za genocid nad Jazidima, koji ih sustavno ubijaju i muče, a žene koriste kao seksualno roblje. Kad je otvoren koridor, Ido je zajedno sa ženom i pet kćeri pobjegao do kurdskog glavnog grada Irbila. Ido shvaća da njegovim kćerima treba pomoć da se nose s traumama koje su preživjele. "Daeshi su uzeli toliko naših žena", govori Ido o IS-u te za njih koristi Arapsko ime. Misli da ne bi mogao podnijeti da su mu kćeri ropkinje.

"Suniti i Šiiti se ubijaju ovdje. Kurdi se ubijaju. Želim se vratiti u Sinjar, jer sam tamo rođen. Ali ne vidim to u budućnosti", kaže Ido.

Ido, 48, je radio kao kamerman i imao malu trgovinu fotoaparatima. Fotografirao je tisuće slika prijatelja, obitelji i zajednice. Ništa od toga nije mogao ponijeti - obitelj je pobjegla samo s odjećom koju su imali na sebi i dokumentima. Na pitanje o budućnosti se zamislio. "Zaista ne znam što da kažem. Želim da mogu djeci pružiti budućnost. U Iraku nema više ničeg", kaže Ido.

KRŠĆANKA
Trgovina Raje Paulos u kampu Ashti sadrži čips, baklavu, balone, pelene, cigarete, Fantu, Pepsi, pa čak i igračku pištolja. "Prilično sam sigurna da mi je kuća uništena. Oni uništavaju obitelji, ljude, crkve. Sve. Kako da im oprostim? Ne mogu. Bog će to razumjeti; to nije nešto što mogu kontrolirati", kaže Paulos. Kaže da je zahvalna što su joj muž i djeca živi. Početi život ispočetka nakon rata neće biti lako. Novi dom, nova trgovina. Koliko će se ljudi uopće usuditi vratiti? Prije IS-a Qaraqosh je bio najveći kršćanski grad u Iraku. Sad je uništen. Paulos kaže da se mnogi njeni susjedi ne žele vratiti. "Ne znamo tko nam je prijatelj, a tko neprijatelj", kaže.

KURDSKI ŽIDOV
Sherzad Mamsani je jedan od posljednjih Židova u Iraku. Mamsani smatra da ISIS nije novi fenomen. "Za nas je uvijek postojao ISIS", referira se Mamsani na godine progona manjina u Iraku. Nekad mnogobrojna židovska zajednica većinom je uništena diskriminacijom, progonima i egzodusom u Izrael. Mansani kaže da je u Bagdadu ostalo samo 10 Židova. Mnogi Židovi vjeru prakticiraju u tajnosti, jer se boje. Sam Mamsani preživio je tri napada, a zbog jednog je čak ostao bez desne ruke. Očito je da je strastven oko spašavanja svoje zajednice. "Nismo očekivali još jedan Holokaust, ali dogodio se", kaže. Usprkos optimizmu smatra da prošlost definira iračku budućnost te kaže da postoji mogućnost da se zemlja rascijepi po sektaškim linijama. "Sunit ne može u šiitski kvart, Kurd ne smije nositi tradicionalnu odjeću u Bagdadu", kaže Mamsani. Zašto ne ode u Izrael? "Moji su korijeni ovdje. Ako je Judaizam preživio 2.700 godina ovdje, mislite li da će tako lako nestati?", pita se.

SUNITSKI ARAPIN
Ahmed Mushal Hassan nije bio u Mosulu kad su ga zauzeli borci IS-a. On, žena i djeca nalaze se u kampu Baherka. "Ne znam gdje mi je ostatak obitelji", kaže Hassan. On i žena imaju kćer s posebnim potrebama te ih brine nedostatak skrbi za nju. "U kampu nemamo ništa", kaže Taghridi, Hassanova žena. Na vijestima su čuli da se iračke snage nalaze u Gogjaliju. "Moja je kuća deset minuta od tamo", kaže Hassan. Iako se žele vratiti, znaju da više ništa neće biti isto. Ljudi u Mosulu su već bili različiti, a s ovom invazijom te su se razlike još povećale. Postoji i problem časti. Hassan zna da je njegovom narodu čast važna. "Mi smo vam plemenski narod. Ako je moj brat ubijen, moramo se osvetiti", dodaje.

KURDSKI SUFI
Mariwan Naqshbandi je sufist i glasnogovornik kurdskog ministarstva religije. Mariwan je izgubio oca u iračkom bombardiranju Kurda. Sjeća se velikog broja iračkih vojnika kojima su pomagali. "Spašavali smo im živote dok nas je njihova vlada trovala plinom", prisjeća se. Sad radi za polu-autonomnu kurdsku vladu te prakticira sufizam. Njegov se ured zalaže za religiozni suživot, a njegov je osobni cilj da iz Iraka izbaci ekstremizam. Smatra da je edukacija ključ za budućnost nacije. Njegovo osoblje analizira govore imama u džamijama te im navodi gdje su se odmakli od mirnog cilja Islama. "Imami su puni mržnje i potiču mlade da se priključe Daeshu", kaže. Smatra da će Kurdistan napredovati.

ŠABAK
Nakon IS-a Iskra Aksram osjećala se kao jelen koji bježi od lovaca koji nemaju poštovanja prema životinjama. Tužna je jer zna da bi uskoro njen narod mogao u potpunosti biti zbrisan. IS ih terorizira kao ne-muslimane, a i bivši su ih irački režimi zlostavljali. U ljeto 2014. godine uspjeli su pobjeći autom te su 25 dana živjeli u njemu dok nisu stigli do kampa Baherka. "Nismo osjetili diskriminaciju prije IS-a. Oni nisu muslimani, nisu čak ni ljudi", kaže. Bila je presretna kad je čula da su iračke snage oslobodile Bartellu. Želi poslati djecu u školu, jer smatra da će bez obrazovanja završiti kao obični radnici. Želi bolji život za svoju djecu od onog koji trenutno žive. "Ne želim da moja djeca ikad iskuse ono što sam ja iskusila", kaže Iskra.

KAKAI
Mohammed Saleh je kakai, još jedna vjerska manjina u Iraku o kojoj vanjski svijet zna veoma malo. Kakaii nisu otvoreni u pogledu svojih vjerovanja te su misteriozna i zatvorena grupa. "Vjerujemo u sve proroke, kao i muslimani. Poštujemo sve religije", kaže Mohammed. 1988. godine Saddam Hussein ih je prognao jer ih je smatrao Kurdima. Ironija je da ako se sad bude predstavljao kao Kurd, to bi mu čak moglo i pomoći. S osmero djece živi u kampu Baherka. Uspio je nabaviti beteonske blokove i sagraditi jednosobnu kućicu. Kaže da nikad nije bilo problema u suživotu s muslimanima, jazidima i kršćanima u njegovom selu. Ali, kaže da su ih političari posvadili, i onda je stigao IS. Želi se vratiti kući i poslati djecu u školu. "Umorni smo od rata. Samo želimo živjeti u miru", kaže.