FRANCUSKI predsjednik Emmanuel Macron najavio je 2. ožujka, nekoliko dana nakon što su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli napad na Iran, da će Francuska ojačati svoj nuklearni arsenal i osnažiti veze s drugim članicama Europske unije. Svoju je politiku, nazvanu "proaktivno odvraćanje", predstavio kao odgovor na brze promjene u svijetu u kojem se europski saveznici sve više kolebaju osloniti se na američku nuklearnu zaštitu, piše Al Jazeera.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Europska sudbina u europskim rukama

Francuska trenutno ima četvrti najveći nuklearni arsenal na svijetu, a Macronova objava postavlja pitanja o strateškoj budućnosti Europe. "Kao što ste shvatili, više od svega želim da Europljani ponovno preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom", poručio je Macron. Iako su neki njegov istup opisali kao prekretnicu za europsku sigurnost, geopolitički analitičar Grégoire Roos smatra da je riječ uglavnom o snažnoj potvrdi dugogodišnje francuske nuklearne politike.

"Otkako je šezdesetih godina nabavila nuklearno oružje, Francuska definira svoj vitalni interes kao koncept koji seže daleko izvan njezinih granica", rekao je Roos. "Francuzi nikada nisu razmišljali o nuklearnom odvraćanju isključivo u nacionalnom kontekstu, barem ne iz geografske perspektive.

Uvijek je postojala snažna europska dimenzija." Francuska namjerno ostaje neodređena oko točnog geografskog opsega svojih "vitalnih interesa", no jasno je da se oni protežu izvan njezinih granica.

"Macron je naglasio da je za Francusku opseg vitalnog interesa mnogo veći nego što bi mnogi pomislili", dodao je Roos. "Strateški je važno ostati dvosmislen kada je riječ o točnom geografskom opsegu vitalnih interesa."

Francuska politika "ravnoteže"

Macronova politika nadovezuje se na doktrinu koju je uspostavio general Charles de Gaulle, prvi predsjednik Pete Republike. Prema de Gaulleu, nuklearno odvraćanje služi kao zaštita francuskog teritorija i jamstvo političke neovisnosti.

"Ovdje se radi o činu balansiranja. Predsjednik je sve podsjetio da nuklearno odvraćanje ostaje suvereno. Ne postoji nešto poput dijeljenja nuklearnih kodova ili zajedničkog odlučivanja o nuklearnom oružju", objasnio je Roos. U skladu s politikom dvosmislenosti, Francuska će prestati objavljivati točan broj svojih nuklearnih bojevih glava, kojih trenutno ima oko 290.

Pariz također planira tješnju suradnju s Ujedinjenim Kraljevstvom, jedinom susjednom nuklearnom silom, kao i s Njemačkom, Poljskom, Nizozemskom, Belgijom, Grčkom, Švedskom i Danskom.

"Postoji jasna želja i sposobnost projiciranja nuklearne sile izvan nacionalnog teritorija, primjerice, pozicioniranjem francuskih borbenih zrakoplova koji nose nuklearno oružje na teritoriju drugih europskih zemalja", rekao je Roos.

Stav prema Iranu

S eskalacijom sukoba na Bliskom istoku, iranski nuklearni program ponovno je u središtu pozornosti. Iako se Francuska protivi tome da Iran razvije nuklearno oružje, Macron je osudio američko-izraelski napad na tu zemlju, nazivajući ga nezakonitim i protivnim međunarodnom pravu.

"Francuska ima vrlo jasan stav o iranskom nuklearnom programu. No prijetnje koje dolaze iz te zemlje ne mogu se rješavati vojnim putem, a kamoli promjenom režima", rekla je za Al Jazeeru Laure Foucher, istraživačica iz francuskog think-tanka Zaklada za strateška istraživanja (FRS). "Francuzi su uvijek zagovarali diplomatsko rješenje nuklearnog pitanja u Iranu", dodala je.

Složena povijest s Teheranom

Francuska i Iran imaju složenu povijest. Iran je 1974. godine potpisao sporazum kojim je postao 10-postotni dioničar Eurodifa, francuske tvrtke za obogaćivanje urana, s ciljem razvoja civilne nuklearne energije.

"Cilj iranskog nuklearnog programa nije bio vojni. No jasno je da kad razvijate civilnu nuklearnu tehnologiju, vojna opcija neizbježno postaje dostupna", rekao je u jednom intervjuu za francuski radio RFI Ardeshir Zahedi, pokojni bivši iranski ministar vanjskih poslova.

Nakon Islamske revolucije 1979. godine, napetosti su eskalirale. Teheran je tražio povrat zajma danog Eurodifu, no francuska vlada je to odbila, tvrdeći da Iran nije ispunio svoje dioničarske obveze.

Odnosi su se dodatno pogoršali kada su pripadnici Islamskog džihada u Libanonu oteli nekoliko francuskih novinara i diplomata, tražeći povrat duga i prekid isporuke oružja Sadamu Huseinu u Iraku. U tom je razdoblju Iran optužen za neizravno sponzoriranje nekoliko napada u Francuskoj, uključujući bombaški napad u Parizu 1986. u kojem je ubijeno sedam, a ranjeno 55 osoba.

Francuska je na kraju pristala isplatiti veći dio duga 1988. u zamjenu za oslobađanje talaca, a preostali iznos od milijardu dolara podmiren je tri godine kasnije.

"Doba geopolitičkog ubrzanja"

Francuska je 2015. bila potpisnica iranskog nuklearnog sporazuma (JCPOA), koji je značajno ograničio nuklearni program Teherana. No, nakon što je Donald Trump 2018. povukao SAD iz sporazuma, Iran je nastavio s obogaćivanjem urana.

"Francuska je bila uključena u diplomatske napore, iako su Europljani bili marginalizirani u pregovorima između Sjedinjenih Država i Irana", napomenula je Foucher. Macronova objava dolazi u trenutku kada Europa teži postati snažnija i neovisnija o američkom nuklearnom kišobranu.

"Živimo u dobu geopolitičkog ubrzanja, u kojem se konvencionalne prijetnje i rat vrlo brzo vraćaju", rekao je Roos. "Stoga postoji osjećaj da nuklearna opcija mora biti vidljiva na stolu." I sam Macron je u svom govoru poručio: "Nalazimo se u drugom strateškom svemiru. Sljedećih pola stoljeća bit će doba nuklearnog oružja."

Macronovo nasljeđe i izazovi

Unatoč snažnoj retorici, Francuska se suočava s velikim izazovima. "Potreban vam je veći proračun. To znači najmanje dodatnih 100 milijardi eura godišnje, a to neće doći iz novog zaduživanja, već iz smanjenja potrošnje u drugim područjima", rekao je Roos.

"Da bi to bilo održivo, Francuzi će morati značajno povećati svoja izdvajanja za obranu." Macronov predsjednički mandat završava za otprilike godinu dana, a izbori su zakazani za travanj 2027.

"Na domaćem planu je toliko slab", smatra Roos. "Macronu je preostala samo svjetska pozornica, jer je ustavno, ako smijem reći, gospodar vanjske i obrambene politike.

Zna da mu je ostala jedna godina da zaista učvrsti svoje nasljeđe kao netko tko je probudio Europu nakon desetljeća mjesečarenja." Da bi u tome uspio, Macron mora ojačati europske saveze, uključujući koordinaciju za nuklearni kišobran EU. "Zna da nema nasljeđa u globalnim poslovima i vanjskoj politici ako njegovo nasljeđe u Europi nije jasno", zaključio je Roos.