OPERACIJA Merkur, poznata i kao Bitka za Kretu, bila je velika njemačka zračnodesantna operacija tijekom Drugog svjetskog rata, provedena u svibnju 1941. godine s ciljem zauzimanja strateški važnog otoka Krete u istočnom Sredozemlju. Ova operacija predstavlja jednu od prvih velikih zračnodesantnih invazija u povijesti i imala je značajan utjecaj na daljnji tijek rata unatoč pobjedi Sila Osovine u samoj bitci.

Pozadina i strateški značaj Krete

Kreta je bila od ključnog značaja zbog svog položaja u Sredozemlju. Otok je omogućavao kontrolu nad pomorskim i zračnim putovima između Europe, Afrike i Bliskog istoka. Savezničke snage, uključujući britanske, australske i novozelandske trupe, zajedno s grčkim snagama držale su Kretu nakon što su njemačke snage 1941. godine osvojile kopnenu Grčku. Za Njemačku, pod vodstvom Adolfa Hitlera, Kreta je bila važna za osiguravanje južnog boka prije planirane invazije na Sovjetski Savez (Operacija Barbarossa).

Njemačko zapovjedništvo, predvođeno generalom Kurtom Studentom, predložilo je ambicioznu zračnodesantnu operaciju (Unternehmen Merkur) koristeći elitne padobranske jedinice (Fallschirmjäger). Plan je uključivao osvajanje ključnih zračnih luka na otoku – Maleme, Retimno i Heraklion – kako bi se omogućilo dovođenje pojačanja zrakom i morem.

Tijek operacije

Operacija je započela 20. svibnja 1941. masovnim zračnim desantom njemačkih padobranaca na Kretu. Njemačke snage, uključujući 7. zračnodesantnu diviziju i dijelove 5. brdske divizije, suočile su se s jakim otporom savezničkih trupa pod zapovjedništvom novozelandskog generala Bernarda Freyberga. Saveznici su imali oko 40.000 vojnika na otoku, ali su bili slabo opremljeni i suočavali su se s problemima u koordinaciji.

Prvi dan borbi bio je katastrofalan za njemačke padobrance. Zbog netočnih obavještajnih podataka mnogi su sletjeli izravno na položaje savezničkih snaga, što je rezultiralo velikim gubicima.

U Malemeu, ključnoj točki operacije, njemački padobranci uspjeli su osvojiti zračnu luku nakon žestokih borbi, dijelom zbog nesporazuma i povlačenja savezničkih snaga tijekom noći. To je Njemačkoj omogućilo da dovede pojačanja, uključujući teško naoružanje i dodatne trupe.

U narednim danima njemačke snage konsolidirale su svoj položaj, dok su savezničke snage bile prisiljene na povlačenje prema južnoj obali otoka. Britanska mornarica, iako dominantna na moru, pretrpjela je velike gubitke od njemačkih zračnih snaga (Luftwaffe), što je otežalo evakuaciju savezničkih trupa. Do 1. lipnja 1941. Kreta je bila pod potpunom njemačkom kontrolom, a većina savezničkih snaga evakuirana je ili zarobljena.

Posljedice

Operacija Merkur bila je pobjednička za Njemačku, ali po visokoj cijeni. Njemačke snage imale su oko 6000 žrtava, uključujući velik broj elitnih padobranaca, što je šokiralo Hitlera i dovelo do smanjenja korištenja zračnodesantnih operacija u kasnijim fazama rata.

Saveznici su izgubili oko 3500 vojnika, dok je oko 17.000 evakuirano, a mnogi su zarobljeni. Britanska mornarica pretrpjela je značajne gubitke, uključujući potopljene brodove i oštećenja od zračnih napada.

Unatoč njemačkoj pobjedi, operacija je pokazala ranjivost zračnodesantnih snaga bez snažne podrške s kopna ili mora. Saveznici su izvukli važne lekcije o obrani od zračnih napada, što je utjecalo na kasnije operacije, poput savezničkih invazija u Normandiji i na Siciliji. Kreta je ostala pod njemačkom okupacijom do kraja rata 1945. godine, ali nije imala značajniju ulogu u daljnjim operacijama.