KUBANSKA raketna kriza iz 1962. godine bila je jedan od najnapetijih trenutaka Hladnog rata, kada su Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez došli na rub nuklearnog sukoba. Kriza je kulminirala 22. listopada 1962., kada je američki predsjednik John F. Kennedy objavio uvođenje pomorske blokade Kube kako bi spriječio dopremu sovjetskog ofenzivnog oružja.

Nazvana "karantena", ova mjera bila je ključna u izbjegavanju otvorenog sukoba i simbol odlučnosti SAD-a da se suprotstavi širenju sovjetskog nuklearnog arsenala.

Pozadina krize

Nakon Kubanske revolucije 1959., Kuba pod vodstvom Fidela Castra približila se Sovjetskom Savezu, što je izazvalo napetosti sa SAD-om. Washington je podržavao pokušaje destabilizacije Castrova režima, uključujući neuspjelu invaziju u Zaljevu svinja 1961. i tajne operacije poznate kao Operation Mongoose.

U veljači 1962. SAD je uveo gospodarsku blokadu Kube. Sovjetski vođa Nikita Hruščov, želeći zaštititi Kubu i odgovoriti na američke rakete u Italiji i Turskoj, u srpnju 1962. dogovorio je s Castrom tajno postavljanje nuklearnih projektila na otok u sklopu Operacije Anadyr. Na Kubu je pristiglo oko 43.000 sovjetskih vojnika i rakete SS-4 srednjeg dometa.

Otkriće i reakcija SAD-a

Sumnje su potvrđene 14. listopada kada je izviđački avion U-2 snimio raketne baze u pokrajini Pinar del Río. Kennedy je 16. listopada sazvao EXCOMM, skupinu najviših savjetnika, kako bi razmotrili opcije: napad, invaziju ili blokadu. Odlučio se za blokadu kao najmanje agresivan potez.

U televizijskom obraćanju 22. listopada Kennedy je javno najavio karantenu i upozorio da će svaki nuklearni napad s Kube značiti sovjetski napad na SAD. Linija blokade, postavljena oko 800 km od otoka, stupila je na snagu 24. listopada.

Napeta pat-pozicija

Sovjetski brodovi poput Kislovodska zaustavili su se ili okrenuli, a liberijski teretni brod Marucla pregledan je 26. listopada i pušten jer nije nosio oružje. U međuvremenu je razina pripravnosti američkih snaga podignuta na DEFCON 2, najvišu ikad u povijesti SAD-a.

Najkritičniji dan bio je 27. listopada, "Crna subota", kada su sovjetske snage oborile američki U-2, a na podmornici B-59 zamalo je lansiran nuklearni torpedo. Situaciju je smirio časnik Vasily Arkhipov, odbivši odobriti napad.

Rješenje krize

Kriza je okončana 28. listopada kada je Hruščov pristao povući rakete u zamjenu za američko obećanje da neće napasti Kubu i tajni dogovor o uklanjanju američkih raketa Jupiter iz Turske i Italije.

Do kraja studenog rakete su demontirane pod nadzorom UN-a, a 20. studenog ukinuta je pomorska blokada. Posljedice krize bile su duboke: uspostavljena je izravna komunikacijska linija Moskva-Washington, potpisan je Ugovor o djelomičnoj zabrani nuklearnih pokusa 1963., a Hruščov je oslabio politički položaj, što je pridonijelo njegovu padu 1964. godine. Kennedyjev pristup ostao je primjer uspješne krizne diplomacije.