BITKA kod Galipolja, poznata i kao Dardanelska kampanja, bila je jedna od najznačajnijih operacija Prvog svjetskog rata. Odvijala se od 25. travnja 1915. do 9. siječnja 1916. na poluotoku Galipolju u Osmanskom Carstvu (današnja Turska).

Cilj Saveznika, predvođenih Britanijom i Francuskom, bio je osigurati kontrolu nad Dardanelima, strateškim moreuzom koji povezuje Egejsko more s Mramornim morem te omogućiti opskrbu Rusije i oslabiti Osmansko Carstvo. Unatoč velikim naporima, kampanja je završila neuspjehom Saveznika, uz ogromne gubitke na obje strane.

Kako je došlo do bitke?

Početkom Prvog svjetskog rata Osmansko Carstvo ušlo je u sukob na strani Središnjih sila (Njemačka i Austro-Ugarska). Dardaneli su bili ključni za savezničku strategiju jer su omogućavali pomorsku komunikaciju s Rusijom preko Crnog mora. Britanski Prvi lord Admiraliteta, Winston Churchill, zagovarao je pomorsku i kopnenu operaciju kako bi se probila osmanska obrana i prisilio Carigrad na predaju.

Nakon neuspješnih pomorskih pokušaja probijanja Dardanela u veljači i ožujku 1915., savezničko je zapovjedništvo odlučilo pokrenuti kopnenu invaziju na poluotok Galipolje kako bi neutraliziralo osmanske topove i omogućilo prolaz brodova.

Iskrcavanje (25. travnja 1915.)

Savezničke snage, uključujući britanske, francuske, australske (ANZAC – Australian and New Zealand Army Corps) i novozelandske trupe, započele su iskrcavanje na više točaka poluotoka.

Glavna mjesta bila su:

• Rt Helles: Britanske i francuske trupe suočile su se s jakim otporom, ali uspostavile su mostobran.
• Zaljev Anzac: ANZAC trupe iskrcale su se na pogrešnom mjestu, na strmim liticama, gdje su naišle na žestok otpor osmanskih snaga pod zapovjedništvom Mustafe Kemala (kasnije poznatog kao Atatürk).

Osmanske snage, iako slabije opremljene, bile su dobro raspoređene i iskoristile su prirodne prednosti terena. Saveznici su pretrpjeli teške gubitke već prvoga dana.

Nakon početnog iskrcavanja, bitka je prešla u rovovski rat sličan onome na Zapadnom frontu. Saveznici su pokušali proširiti svoje mostobrane, ali su se suočili s tvrdokornom osmanskom obranom. Ključni sukobi uključivali su bitke kod Krithije i pokušaje osvajanja brda Chunuk Bair i Sari Bair.

Vruće ljetne temperature, loši sanitarni uvjeti i bolesti poput dizenterije dodatno su otežavali položaj savezničkih trupa. Osmanske snage, predvođene Mustafom Kemalom i njemačkim savjetnicima poput Otta Limana von Sandersa, uspjele su zadržati svoje položaje.

Do kraja 1915. postalo je jasno da Saveznici ne mogu postići svoje ciljeve. Britanski zapovjednik, general Ian Hamilton, zamijenjen je, a nova strategija usmjerila se na evakuaciju. Evakuacija zaljeva Anzac i rta Helles provedena je izuzetno uspješno, gotovo bez gubitaka, između prosinca 1915. i siječnja 1916. Ovo je bio jedan od rijetkih svijetlih trenutaka kampanje za Saveznike.

Posljedice

Bitka kod Galipolja bila je katastrofa za Saveznike. Procjenjuje se da su Saveznici imali oko 250.000 žrtava (mrtvih, ranjenih i nestalih), dok su osmanske snage pretrpjele slične gubitke, oko 300.000. Unatoč pobjedi, Osmansko Carstvo platilo je visoku cijenu, a kampanja je dodatno iscrpila njegove resurse.

Kampanja je imala dalekosežne posljedice:

• Političke posljedice: Neuspjeh je doveo do političke krize u Britaniji, uključujući Churchillovu ostavku na mjesto Prvog lorda Admiraliteta.
• Nacionalni identitet: Bitka je imala ključnu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta Australije i Novog Zelanda, gdje se Dan ANZAC-a (25. travnja) obilježava kao državni praznik.
• Uspon Mustafe Kemala: Mustafa Kemal stekao je slavu i ugled koji su kasnije pomogli njegovom usponu kao vođi moderne Turske.