U TVORNICI Steinway & Sons u njujorškom Queensu, prizori su kao iz nekog drugog vremena.

Ogromne poluge savijaju drvo za obode klavira, kružne brusilice glačaju skupe zvučne ploče od sitkanske smreke, a majstori čekićima i dlijetima precizno urezuju mostove kako bi žice mogle slobodno vibrirati.

U ovoj 150 godina staroj tvornici radi oko 200 vještih radnika, a jedan od njih je i Bernard Craddock, koji ovdje ručno izrađuje klavire već 30 godina, piše CNN.

"Svatko ovdje ima specifičan posao", objašnjava Craddock dok radi na okviru klavira. "Moj je posao postaviti ovo ravno kako bi čekići udarali po žicama."

Dok predsjednik Donald Trump obećava renesansu američke proizvodnje kao ključni cilj svog trgovinskog rata, stvarnost je komplicirana. Visoki troškovi, strogi propisi i nedostatak kvalificiranih radnika otežavaju proizvodnju u SAD-u.

Ipak, Steinway & Sons predstavlja rijetku svijetlu točku. Tvrtka uspijeva upravo zato što ne proizvodi masovno. Umjesto toga, oslanja se na malu radnu snagu vještih obrtnika koji stvaraju vrhunski proizvod - klavire svjetske klase.

"Imaju ovaj poznati, naslijeđeni brend", kaže Adam Hersh, viši ekonomist na Institutu za ekonomsku politiku. "Za to mogu naplatiti premiju, ali također opslužuju više tržišne segmente koji si mogu priuštiti plaćanje tih premium cijena i moraju to činiti jer nastupaju na klavirima na najvišim razinama."

Većina američkih proizvođača prisiljena je natjecati se cijenom, što je postalo još teže nakon što su Trumpove carine podigle cijene ključnih sirovina poput čelika, aluminija i bakra. No, Steinway, izrađujući klavire koje mnogi smatraju najboljima na svijetu, može postaviti cijene dovoljno visoko da održi poslovanje. Cijena njihovog koncertnog klavira kreće se od 90.000 do čak 200.000 dolara.

"Mislim da smo najveći preostali proizvođač u New Yorku, na to smo vrlo ponosni. Nije lako nastaviti proizvoditi u New Yorku", rekao je za CNN Ben Steiner, izvršni direktor tvrtke Steinway & Sons. Dodao je da njegova tvrtka uspijeva jer je usredotočena na kvalitetu.

"Nema drugog načina s troškovnom strukturom koju imamo za poslovanje u New Yorku, pa čak ni za poslovanje u Sjedinjenim Državama ili u Europi. Ako niste usredotočeni na kvalitetu i inovacije, nećete preživjeti."

Trumpova trgovinska agenda i radna mjesta

Unatoč cilju vraćanja proizvodnih radnih mjesta, Trumpove carine možda imaju suprotan učinak. Prema posljednjim podacima, SAD je u kolovozu izgubio 12.000 radnih mjesta u proizvodnji, što je četvrti mjesec zaredom s padom. Od travnja je izgubljeno oko 42.000 radnih mjesta. Hersh smatra da Trumpova kaotična trgovinska agenda koči zapošljavanje.

"Poduzeća ne vole (carine), ali se mogu prilagoditi razumnoj carini", rekao je Hersh. "(Trump je) stvorio neizvjesnost za gospodarstvo zbog koje poduzeća sjede prekriženih ruku, ne mogu donositi odluke o ulaganju ili zapošljavanju novih radnika."

Iz Bijele kuće su za CNN poručili da je cilj Trumpove politike osigurati da domaći proizvođači sve što im treba mogu nabaviti u SAD-u. "Amerika ne može biti samo sastavljač dijelova proizvedenih u inozemstvu. Trumpova administracija primjenjuje nijansiran, višestruki pristup kako bi vratila svaki korak proizvodnje koji je ključan za našu nacionalnu i ekonomsku sigurnost", izjavio je glasnogovornik Kush Desai.

Proizvodnja danas: Roboti i majstori

Američka proizvodnja danas izgleda znatno drugačije nego prije 50 godina. Nakon procvata trgovinskih sporazuma 1990-ih, mnoga su radna mjesta preseljena u inozemstvo, a u današnje doba automatizacije tvorničke hale sve više ispunjavaju roboti. To znači da je potrebno manje radnika, ali s visoko specijaliziranim vještinama.

U Steinwayu, međutim, izrada klavira dostojnog najboljih svjetskih koncertnih dvorana nije brz proces. Vještim obrtnicima potrebno je 11 mjeseci da izrade jedan instrument. U prosjeku, tvornica dovrši samo četiri do pet klavira dnevno. Budući da se većina komponenti nabavlja lokalno, carine nisu značajno utjecale na njihovo poslovanje. "Postoje manji utjecaji na određene materijale, ali budući da proizvodimo u Sjedinjenim Državama, to za nas nije veliki problem", rekao je Steiner.

Izazovi i očuvanje nasljeđa

Iako visoke cijene i domaća nabava rješavaju mnoge probleme, jedan od najvećih izazova za Steinway je potencijalni nedostatak drva sitkanske smreke, za koje Steiner tvrdi da daje najbolje instrumente. "Otkrivamo da najbolja na svijetu dolazi iz određenog dijela Aljaske gdje je sezona rasta vrlo kratka", objasnio je. "Kao posljedica toga, stabla rastu vrlo sporo."

Drugi ključni resurs su kvalificirani radnici. Tvornica u Astoriji radi gotovo neprekidno od 1873. godine. Proizvodnja je privremeno prekinuta samo tijekom Velike depresije i Drugog svjetskog rata, kada je tvrtka proizvodila dijelove jedrilica za ratne potrebe.

"To ne samo da je održavalo poslovanje, već je zadržalo i neke od cijenjenih obrtnika", rekao je Anthony Gilroy, potpredsjednik marketinga. "Steinwayevi su bili dovoljno pametni da znaju da će se nakon rata vratiti mnogo ljudi spremnih za rad, ali bez vještina za izradu klavira, i da su im trebali ti stari majstori ovdje u tvornici kako bi obučili sljedeću generaciju."

Upravo je to razlog zašto Steinway & Sons nikada nije razmatrao preseljenje iz New Yorka. Zbog tih specifičnih vještina - koje posjeduju "stari majstori" poput Craddocka - tvrtka i dalje Astoriju naziva svojim domom.

"Vještine koje oni posjeduju ne možete replicirati. Ne možete samo otvoriti tvornicu negdje drugdje i imati te vještine", zaključio je Steiner. "Sve dok su naši obrtnici ovdje, a ne mogu zamisliti razlog zašto ne bi bili, tada ćemo i dalje izrađivati naše klavire ovdje."