SULTAN Selim II., poznat kao "Pijanica" (tur. Sarhoş), vladao je Osmanskim Carstvom od 1566. do 1574. godine. Njegova vladavina označila je pomak u osmanskoj politici, jer je bio prvi sultan koji je značajno prepustio upravljanje carstvom svojim vezirima, posebno velikom vezirom Sokollu Mehmet-pašom.

Iako je njegovo doba bilo obilježeno vojnim uspjesima, poput osvajanja Cipra, Selim II. ostao je upamćen po svom nadimku, koji je odražavao njegove osobne navike i manje angažiranu ulogu u upravljanju državom.

Otac mu je bio jedan od najvećih osmanskih vladara ikad

Rani život i dolazak na prijestolje Selim II., rođen 1524. godine, bio je sin sultana Sulejmana Veličanstvenog i njegove supruge Hürrem Sultan. Odgajan je u haremu, gdje je stekao obrazovanje tipično za osmanske prinčeve, uključujući učenje jezika, poezije i vjerskih znanosti.

Prije nego što je postao sultan, služio je kao guverner nekoliko provincija, uključujući Konyu i Manisu, gdje je stekao iskustvo u administraciji, ali nije pokazivao izrazitu ambiciju za političkom dominacijom.

Nakon smrti Sulejmana 1566. godine, Selim je preuzeo prijestolje bez većih sukoba, što je bilo neuobičajeno za osmansku dinastiju u kojoj su borbe za nasljedstvo često bile krvave. Njegov miran dolazak na vlast dijelom se pripisuje podršci moćnih figura poput Hürrem Sultan i Sokollu Mehmet-paše, koji su eliminirali potencijalne rivale, uključujući Selimova brata Mustafu i Bajazida.

Vladavina i politička dinamika Selimova vladavina bila je obilježena nastavkom osmanske ekspanzije, ali i promjenom u stilu vladanja. Za razliku od svog oca, koji je bio poznat po osobnom angažmanu u vojnim pohodima i administraciji, Selim je više volio prepustiti upravljanje carstvom svojim savjetnicima. Sokollu Mehmet-paša, veliki vezir, bio je ključna figura koja je vodila državne poslove, uključujući diplomatske pregovore i vojne kampanje. Ova delegacija vlasti označila je početak trenda u kojem su veliki veziri preuzimali veću ulogu u upravljanju Osmanskim Carstvom.

Poznat po osvajanju Cipra

Važan vojni uspjeh tijekom Selimove vladavine bilo je osvajanje Cipra 1570.–1571. godine, što je učvrstilo osmansku dominaciju u istočnom Sredozemlju. Međutim, poraz osmanske flote u bitci kod Lepanta 1571. godine, gdje je Sveta liga (predvođena Španjolskom i Venecijom) uništila veći dio osmanske mornarice, bio je značajan udarac. Ipak, Osmanlije su brzo obnovile svoju flotu, što pokazuje organizacijsku snagu carstva pod vodstvom Sokollu Mehmet-paše.

Volio piti

Nadimak "Pijanica" Selimov nadimak "Sarhoş" (Pijanica) potječe iz percepcije njegovih suvremenika o njegovoj sklonosti prekomjernom uživanju u alkoholu, što je bilo neobično za osmanskog sultana s obzirom na islamske zabrane konzumiranja alkohola.

Iako su mnogi vladari u osmanskoj povijesti konzumirali alkohol u privatnosti, Selimova navika bila je očiglednija i često komentirana, posebno u izvještajima stranih diplomata i kroničara. Njegova sklonost vinu i raskošnom životu u haremu, gdje je provodio mnogo vremena, dodatno je učvrstila ovu reputaciju.

Neki povjesničari tvrde da je nadimak možda bio pretjeran ili korišten kao propagandno sredstvo od strane onih koji su željeli omalovažiti Selimovu vladavinu, ističući njegovu navodnu nesposobnost u usporedbi s ocem Sulejmanom.

Ipak, važno je napomenuti da Selim nije bio nesposoban vladar; njegovo povjerenje u sposobne administratore poput Sokollu Mehmet-paše omogućilo je carstvu da zadrži stabilnost i nastavi ekspanziju. Nadimak je stoga možda više odražavao kulturne predrasude i očekivanja od sultana kao simbola pobožnosti i vojne snage, nego stvarnu nesposobnost.

Umro navodno nakon pada u haremu

Osobni život i nasljeđe Selim II. bio je poznat po svojoj ljubavi prema poeziji i umjetnosti, a sâm je pisao pjesme pod pseudonimom Selimi. Njegova vladavina bila je razdoblje relativnog prosperiteta za osmansku kulturu, s nastavkom razvoja arhitekture i književnosti. Njegova supruga Nurbanu Sultan imala je značajan utjecaj na dvorsku politiku, a njihov sin Murat III. naslijedio je prijestolje nakon Selimove smrti.

Selim II. umro je 1574. godine, navodno nakon pada u haremu, što je dodatno potaknulo priče o njegovom načinu života. Njegova smrt označila je kraj relativno kratke, ali značajne vladavine. Iako je često zasjenjen slavom svog oca, Selimova era bila je ključna za konsolidaciju osmanske moći i postavljanje temelja za buduće upravljanje carstvom putem delegacije vlasti.