NJEMAČKI napad na Nizozemsku, Belgiju i Luksemburg, koji je započeo 10. svibnja 1940., označio je ključnu fazu Drugog svjetskog rata, poznatu kao "Blitzkrieg" ili munjeviti rat na Zapadnom bojištu. Ovaj brzi i koordinirani napad, dio šire operacije pod kodnim imenom Fall Gelb (Plan Žuti), imao je za cilj slomiti otpor ovih zemalja i omogućiti Njemačkoj prodor prema Francuskoj. Napad je pokazao učinkovitost njemačke vojne strategije, ali i izložio slabosti savezničkih snaga.

Pozadina i pripreme

Nakon poraza Poljske 1939., Njemačka je usmjerila pozornost na zapadnu Europu. Nizozemska, Belgija i Luksemburg bile su neutralne zemlje, ali njihov strateški položaj činio ih je ključnima za njemačke planove. Neutralnost ovih zemalja, zajamčena međunarodnim sporazumima, nije zaustavila nacističku Njemačku, koja je tražila brzi prolaz prema Francuskoj kako bi zaobišla snažnu francusku Maginotovu liniju.

Njemački plan, razvijen pod vodstvom generala Ericha von Mansteina, predviđao je koncentrirani napad kroz Ardene, uz istovremene operacije u Nizozemskoj i Belgiji kako bi se savezničke snage privukle na sjever. Njemačka je koristila kombinaciju oklopnih divizija, zračnih snaga (Luftwaffe) i padobranaca (Fallschirmjäger) za postizanje iznenađenja i brzine.

Napad na Nizozemsku

Napad na Nizozemsku započeo je u ranim jutarnjim satima 10. svibnja. Njemačke snage izvele su masovne zračne napade na nizozemske zračne baze, uništivši velik dio njihovih zračnih snaga na tlu. Istodobno, njemački padobranci izveli su operacije, zauzevši ključne mostove i aerodrome, poput onih kod Rotterdama i Haaga. Ovi potezi omogućili su brzo napredovanje njemačkih kopnenih snaga.

Nizozemska vojska, premda hrabra, bila je slabo pripremljena za moderni rat. Unatoč pokušajima obrane, uključujući poplavljivanje nizina, njemačke snage probile su linije obrane. Ključni trenutak bila je bitka za Rotterdam, gdje je 14. svibnja Luftwaffe izveo razorni zračni napad, uništivši središte grada i prisilivši Nizozemsku na predaju istog dana. Kraljica Wilhelmina i vlada pobjegle su u London, gdje su nastavile voditi vladu u egzilu.

Napad na Belgiju

Istodobno s napadom na Nizozemsku, Njemačka je pokrenula invaziju na Belgiju. Ključni cilj bila je tvrđava Eben-Emael, smještena na granici s Njemačkom, koja je smatrana neosvojivom. Njemački padobranci, koristeći eksplozivne naboje i iznenađenje, neutralizirali su tvrđavu u samo nekoliko sati, omogućivši njemačkim snagama brzi prodor.

Belgijska vojska, uz potporu britanskih i francuskih snaga, pokušala je usporiti njemačko napredovanje duž rijeke Dyle. Međutim, njemačka strategija privukla je savezničke snage na sjever, dok je glavni udar dolazio kroz Ardene, na jugu. Bitka kod Hannuta, prva velika tenkovska bitka rata, pokazala je nadmoć njemačkih oklopnih snaga. Belgija se predala 28. svibnja, nakon što su njemačke snage probile obranu i ugrozile potpuno okruživanje savezničkih snaga.

Napad na Luksemburg

Luksemburg, mala zemlja bez značajnih vojnih snaga, pao je gotovo bez otpora. Njemačke snage prešle su granicu 10. svibnja, a velika vojvotkinja Charlotte i vlada napustile su zemlju. Invazija je bila više simbolična, jer je Luksemburg služio kao prolaz za njemačke postrojbe prema Belgiji i Francuskoj.

Posljedice

Njemački napad na Nizozemsku, Belgiju i Luksemburg bio je spektakularan uspjeh za Wehrmacht. Brzina i koordinacija napada iznenadile su savezničke snage, omogućivši Njemačkoj da u samo nekoliko tjedana osvoji ključne teritorije i pripremi teren za invaziju Francuske. Pad ovih zemalja imao je dalekosežne posljedice, uključujući evakuaciju savezničkih snaga kod Dunkirka i poraz Francuske u lipnju 1940.

Okupacija ovih zemalja donijela je teške posljedice za civilno stanovništvo, uključujući progone, prisilni rad i gospodarsku eksploataciju. Pokreti otpora u Nizozemskoj i Belgiji nastavili su pružati otpor tijekom rata, dok su vlade u egzilu podržavale savezničke napore za oslobođenje.

Napad iz 1940. ostaje jedan od najznačajnijih primjera njemačke vojne strategije i ključni trenutak u ranim fazama Drugog svjetskog rata, koji je pokazao kako su brzina, iznenađenje i tehnološka nadmoć mogli promijeniti tijek sukoba.