Foto: Vlado Kos/Cropix

OVO JE već prava teambuilding koalicija. Primorski restorani i baranjski salaši. Degustacije po vinskim cestama. Biciklijade i rafting. Raskomoćeni lideri oporbe koji u kratkim hlačama, preko čašice vina i nad biranim specijalitetima, čavrljaju o raspadu države.

Kažu da su spremni za izbore: može sad, može kasnije. Kažu da su spremni za razgovore i dogovore: može sad, može i kasnije. Kažu i da su sve spremniji preuzeti vlast: sad ili nikad. Uglavnom, kad taj trenutak dođe, a doći će sigurno, ako ih netko slučajno bude trebao, zna se gdje su. U restoranu.

Građani na ulici, oporba na salašu

Usporedite atmosferu koja vlada na sastancima opozicije - da ne kažemo buduće vlasti - s atmosferom koja je stvorena oko famozne peticije sindikata. Pustimo sada poruke i motive, pogledajmo samo atmosferu. Osamsto tisuća ljudi izjasnilo se protiv hrvatske Vlade, utjeralo strah u kosti premijerki Jadranki Kosor i kompromitiranom HDZ-u. Osamsto tisuća ljudi poziva na promjene, sindikalna peticija uzburkala je duhove i stvorila prevratničku atmosferu. Stručnjaci su pesimistični, građani prestravljeni.

A gdje je oporba? Eno je u Belom Manastiru. Hladi se i sladi u debeloj hladovini, na prikladnoj udaljenosti od grozničave svakodnevice. Njezini lideri se slikaju i (ne)odgovaraju na novinarska pitanja. Dakle, oporba je tu. Ali, gdje je oporbena energija?

Dvije dimenzije koje se mimoilaze

Po tko zna koji put oporbene stranke su u raskoraku s raspoloženjem svojih birača. Kao da su zaglavili u dvije dimenzije koje se konstantno mimoilaze. U jednoj vladaju strah, ljutnja, nezadovoljstvo, gnjev, želja za promjenom. U drugoj dominiraju akademski mir i spokoj, salonski šapat popraćen cvrkutom ptica i diskretnim zveckanjem čaša. Mudrovanje o virtualnoj stvarnosti, licitiranje postocima i mandatima, likovanje nad činjenicom da svi oni gnjevni birači nemaju drugog izbora nego dati svoje povjerenje upravo njima. Onima koji nikada u proteklih deset godina, ni u najluđim snovima, nisu uspjeli artikulirati raspoloženje ljudi o čijim glasovima ovise.

To bi se moglo opisati i ovako: da čelnike oporbe probudite u pola noći, ne bi znali cijenu litre mlijeka i tramvajske karte, ali bi vam zato naizust izrecitirali popis predikatnih vina i jela s roštilja. Suvereno mirišu čepove s butelja, ali ne mogu ni za živu glavu namirisati raspoloženje javnosti.

Tko to remeti salonski mir oporbe?

To je ono što zapravo najviše upada u oči kad god nam se Kukuriku koalicija izvoli objaviti: ta ležernost nasuprot grozničavoj nestrpljivosti, ta neobaveznost nasuprot egzistencijalnom strahu, ta pasivnost dok se traži akcija. I sve ove peticije, referendumi, štrajkovi, Cvjetni trgovi i ostalo komešanje u društvu, tek remete salonski mir u kojem oporbenjaci skiciraju nacrte izborne pobjede. Ili se barem prave da to rade.

Kakva je to uopće poruka biračima: "Mi smo ovdje, zovite nas kad budu izbori"? Kako to da se sve izraženija antivladina energija u društvu nikako ne uspijeva pretočiti u politički naboj oporbenih stranaka predodređenih da u ovakvoj situaciji osvoje vlast? Naizgled, i biračima i oporbi je stalo: prvima da smijene HDZ, a drugima da zauzmu njihovo mjesto. No, je li zaista tako? Ne bi se reklo. Pogledajte samo Ivana Jakovčića.

Sve smo spremniji, čekajte dok ne budemo još spremniji

U tome se krije glavni paradoks: građanima se žuri smijeniti HDZ i gurnuti pobjedu u ruke upravo onima koji ostavljaju dojam da im se uopće ne žuri doći na vlast. Jer znaju što ih tamo čeka. Jer su nesposobni isprovocirati izbore. Jer su "svakim danom sve spremniji za preuzimanje vlasti", pa im treba samo još malo da budu još spremniji. Jer kupuju vrijeme ili ga jednostavno ne žele trošiti uvjeravajući narod da su oni prava alternativa. Budući da druge ionako nema.

I zato, oporba poručuje biračima: "Čekajte dok mi sjedimo". Grizite nokte dok mi žvačemo bifteke, štedite živce dok mi trošimo vino, potpisujte peticije da ne moramo mi. I pripremajte se za rušenje ove vlasti - da ne moramo mi. A ako nas netko bude tražio, mi smo tu. Ili tamo. Pitajte šefa sale.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje